Planinarenje (takođe alpinizam) je set aktivnosti koje obuhataju uspon uz planinu, pri čemu je jedan od glavnih ciljeva “osvajanje” vrha. Veliki broj planinara ima različite motive, a uglavnom su to: izazov, uživanje u netaknutoj prirodi i druženje.
Planinarenje često zahteva dobru kondiciju, jer ono obuhvata penjanje, silaženje, nošenje ranca itd. Iskustvo je potrebno za korišćenje karte, kompasa, visinomera, i druge opreme. Osnovna planinarska oprema podrazumeva cipele, jaknu, ranac. Spisak opreme za ozbiljnije planinarske ekspedicije je dugačak. On pored hrane i vode podrazumeva penjačku opremu (pojas, prusik, karabineri, cepin, dereze, šlem, štapovi…), opremu za prenoćište (šator, vreća, podloga), ostalu opremu (naočare za sunce, ski naočare, baterijska lampa, kompas…)
Za vreme uspona i silaska može doći do nepredviđenih okolnosti. Planinari moraju biti psihički pripremljeni da i u najtežim okolnostima (magla, vetar, sneg, kiša, nedostatak vode i hrane, povrede, kvarovi opreme…) ostanu pribrani, pomognu drugima i bezbedno privedu akciju kraju.
Mnogo korisnih savjete može pronaći na sajtu “Extreme Summit Team” -a – LINK
Zašto planinariti
Planinarenje nije besciljno lutanje po brdima i osvajanje već osvojenih vrhova s kojih ćemo ionako ubrzo morati sići; naprotiv, planinarstvo je način i stil života, čitav niz aktivnosti koje savremenom čovjeku život čine ugodnijim, zanimljivijim i nadasve ljepšim. Biti planinar znači obilaziti i upoznavati ljepote Zemlje, uživati u prelijepim gorskim vidicima, sticati nove prijatelje. Odlazak u prirodu i kretanje na čistom gorskom vazduhu predstavlja aktivan način odmora, koji pored uloženog fizičkog napora, čovjeka ispunjava novom snagom i zadovoljstvom.
Oni koji počinju samostalno planinarenje najbolje je da u početku idu na lakše izlete u bliže planine, a zatim postepeno šire popis svojih planinarskih odredišta i na udaljenije planine. Planinarsko iskustvo i vještina stiču se godinama i novi se planinari ne bi trebali nepripremljeni odvažiti na izlete kojima nisu dorasli jer se, precjenjujući svoje sposobnosti, lako mogu dovesti u opasnost.
U početku nije nužno nabaviti svu opremu. Oprema se nabavlja i upotpunjuje postepeno, kao i planinarsko iskustvo.
Veća planinarska društva povremeno organiziraju opšte planinarske škole, u kojima se na najjednostavniji i najorganiziraniji način mogu steći praktična iskustva i teoretska planinarska znanja.
Mnogo korisnih informacija možete pronaći u planinarskom savjetniku GSS-a Srbije – LINK
Kodeks planinarske etike
Među redovitim posjetiocima planina postoje nepisana pravila ponašanja. Ona se zasnivaju na humanizmu, poštovanju, prijateljstvu i altruizmu, a odraz su ljudskih kvaliteta svakog pojedinca. Svaki kulturni planinar pozna i poštuje načela planinarske etike. Etičke norme ponašanja u planini mogli bismo u kratkim crtama rezimirati ovakvim kodeksom:
• Tempo hoda prilagodi najslabijem pješaku u društvu. Savjetuj ga i ponudi mu svoju pomoć.
• Ne ostavljaj u planini samoga člana društva; u slučaju nesreće postoji moralna i kaznena odgovornost.
• Pri susretu u planini planinari se međusobno pozdravljaju: mlađi pozdravljaju starije, muški žene, oni koji se penju onoga ko silazi (time simbolički odaju priznanje za izvršeni uspon).
• U susretu s mještanima budi osobito pristojan, imajući na umu da su pravila ponašanja gorštaka stroža nego u gradu.
• Gorštacima se oduži za usluge i hranu na prikladan način, vodeći osobito računa o njihovom slabijem imovinskom stanju.
• Putujući planinskim stazama, u granicama svojih mogućnosti uklanjaj napadalo kamenje i granje, popravljaj putokaze i rubno kamenje na putu.
• Ne viči i ne deri se u planini, ne otvaraj glasno radio, pjevanje treba biti umjereno i nenametljivo.
• Ne loži vatru u šumi, ne pravi čitave lomače; ognjišta ogradi kamenjem, a prije odlaska vatru pažljivo ugasi.
• Otpatke na ostavljaj razbacane, nego ih skupi na zaklonjenom mjestu, smeće ponesi sa sobom.
• U slučaju nesreće u planini odreci se svojih planova i solidarno pristupi akciji spašavanja.
• Ne ističi sebe i svoje sposobnosti, pogotovo ne tako da nagovaraš druge na takmičenje u brzini uspona. Planinarstvo nije sport, u planini jači pomaže slabijem.
• Na vrhovima gdje postoje upisne kutije, prije odlaska pažljivo spremi knjigu i pečat
• Poštuj zaštitni režim u nacionalnim parkovima i prirodnim rezervatima, pridržavaj se uputa čuvarskog osoblja; ne čupajte i ne uništavajte biljke, ni zakonski zaštićene, a ni nezaštićene.
• Na cisternama u kraškim krajevima zadovolji se čuturom vode za piće; ne prolijevaj vodu i ne zahtijevaj vodu za kupanje.
• Planinarsko sklonište nakon upotrebe očisti, prije odlaska opskrbi ga gorivim drvetom i ostavi višak hrane budućim posjetiocima.
• Pri dolasku u planinarski dom predstavi se domaru, poštuj njegov autoritet; za vrijeme boravka budi umjeren u zahtjevima, a na odlasku ga pozdravi i obavijesti o smjeru svog daljnjeg puta.
• U planinarskoj kući poštuj kućni red, ne zalazi u spavaonice u cipelama, ne zauzimaj više mjesta nego ti je nužno potrebno, prednost kod noćenja imaju žene, djeca i starije iscrpljene osobe.
• Nakon 22 sata poštivati u planinarskoj kući potpun mir i ne remetiti odmor.
• Poštujte upute vodiča, nastojeći da ne ometeš ostvarenje zajedničkih ciljeva cijele skupine. Poštuj vodičevu odluku čak i kada se s njim ne slažete.
Visokogorstvo
Visokogorstvo je vrsta planinarenja koja podrazumjeva uspone na vrhove preko 2000 metara. Visokogorstvo predstavlja ekstremnu planinarsku aktivnost na granici sa alpinizmom, ili prelazni oblik planinarenja ka alpinizmu, mada nije uvijek moguće napraviti jasno razdvajanje.
Svaki odlazak u visoke planine može se nazvati visokogorstvom a učesnici ovakvih akcija visokogorcima. Da bi neki planinar sebe smatrao visokogorcem a svoj uspon visokogorskim mora se zadovoljiti niz uslova. Na strani planine uslov je da se ona ubraja u visoke (preko 2000 mnm), a na strani planinara da ima adekvatno znanje, iskustvo, kondiciju, adekvatnu opremu itd. Zahtjevnost visokogorskih uspona je velika.
Klimatski uslovi na visokim planinama su nepredvidivi, često ekstremni. Takođe, stanje organizma se mijenja u zavisnosti od nadmorske visine na kojoj se planinar nalazi. Da bi se spriječile teške posledice po zdravlje, planinar visokogorac mora biti dobro psihofizički pripremljen. Što je planina viša, pripreme moraju biti zahtjevnije.
Visokogorski usponi moraju biti dobro pripremljeni kako bi se predvidjelo što više okolnosti koje se mogu pojaviti tokom realizacije uspona, mada visokogorac mora biti spreman na nepredviđene okolnosti. Priprema visokogorskog uspona podrazumjeva: prikupljanje informacija o planini, stazi i vrhu, određivanje vođe uspona, pribavljanje adekvatne opreme, utvrđivanje psihofizičke spreme penjača itd. Vrhovi, posebno u zimskim uslovima, na visokim planinama su tehnički zahtjevni, često opasni i zahtijevaju poznavanje raznih alpinističkih i drugih tehnika kretanja, osiguravanja i bivakovanja, posjedovanje i znanje korištenja raznih vrsta opreme. Zbog toga je za visokogorske uspone potrebno da planinar prođe određene kurseve na kojima će steći različita znanja: kretanje u stijeni i ledniku, planinski masivi i konfiguracija terena, meteorlogija i procjena vremenskih prilika, orjentacija i korišćenje tehnički pomagala, opasnosti u planini i na visini, visinska bolest, prva pomoć i spašavanje, itd.
U visokogorstvu, zavisno od visine planine, postoje dva načina penjanja: klasični alpski i ekspedicijski. Alpski stil znači da se na vrh penje u jednom danu, direktno iz baze (šatora ili doma), dok ekspedicijski način penjanja podrazumijeva stizanje do vrha iz više etapa sa postavljanjem jednog baznog i više visinskih kampova.
Ekspedicijski način penjanja podrazumijeva mnogo dužu i bolju aklimatizaciju jer se obično radi o veoma visokim vrhovima. Za ekspedicije je takođe bitno i veliko iskustvo članova, a prije svih vođe ekspedicije.
Visinska bolest
Cilj viskogorstva je osvajanje vrhova visokih planina. Najčešće se pod tim podrazumevaju vrhovi preko 2000 metara nadmorske visine. Pri penjanju na visoke planine dolazi do promena u organizmu, pre svega zbog toga što vazdušni pritisak opada sa povećanjem nadmorske visine.
Visina (u metrima) Atmosferski pritisak (u milibarima)
0 – 1013; 1000 – 899; 2000 – 795; 3000 – 701; 4000 – 616; 5000 – 540; 6000 – 472
Kao posledica manjeg pritiska, krv je manje zasićena kiseonikom nego na manjim visinama. Organizam se može donekle prilagoditi ovim uslovima. Srce kuca brže, povećava se krvni pritisak. Međutim, na većim visinama, organizam se teže prilagođava. Tako nastaje visinska bolest. Simptomi visinske bolesti su: glavobolja, nesanica, gubitak apetita, mučnina, povraćanje, gubitak mokrenja itd. Načini borbe protiv visinske bolesti su: biti u što boljoj kondiciji, piti puno tečnosti, jesti dobro, dobro se aklimatizovati. Aklimatizacija je postepeno privikavanje organizma na veliku visinu. Planinari najčešće pokušavaju da se aklimatizuju po metodu „gore – dole“ koji podrazumeva takozvane aklimatizacione uspone: penjanje na veće visine u toku dana, a zatim spuštanje i noćenje na manjoj visini. Tek posle jednog ili više aklimatizacionih uspona, definitivno se nastavlja dalje ka vrhu.
Najviši planinski vrhovi
Naša planeta ima hiljade i hiljade planinskih vrhova. Među njima se izdvajaju oni najviši. E sada kategorizacija najviših može biti različita. Pa tako imamo najviše vrhove kontinenata:
1. Everest 8848mnv, Azija
2. Akonkagva 6960mnv, J. Amerika
3. Denali 6194mnv S. Amerika
4. Kilimandžaro 5895mnv, Afrika
5. Elbrus 5642mnv, Evropa
6. Vinson 4892mnv, Antarktik
7. Mt. Košćuško 2228mnv, Australija
Ovi vrhovi su poznati pod nazivom „7 SUMITS“ i osvajanje svih ovih 7 vrhova predstavlja pravi izazov. Međutim iako je na ovoj listi drugi po visini, kao najviši vrh Južne Amerike, Akonkagva je sa svojih 6960 metara nad morem tek na 189-om mjestu na svijetu!!! To znači da u Aziji ima čak 188 vrhova viših od Akonkagve! Za koliko ste tih divova čuli? U svijetu postoji tek 14 vrhova preko 8000 metara i svi su na planinskom vijencu Himalaji – Karakorum. Ovi vrhovi poznati su kao „14 8K SUMITS“ (14 osmohiljaditaraca) i osvajanje 14 8K izazova predstavlja najveći mogući uspijeh u planinarskom svijetu.
Lista 8K vrhova je:
1. Mount Everest 8848mnv, Nepal/Kina
2. K2 8611mnv, Pakistan,
3. Kangčenjunga 8586mnv, Indija/Nepal
4. Lotse 8516mnv, Nepal/Kina
5. Makalu 8463mnv, Nepal/Kina
6. Čo Oju 8201mnv, Nepal/Kina
7. Daulagiri 8167mnv, Nepal
8. Manaslu 8163mnv, Nepal
9. Nanga Parbat 8126mnv, Pakistan
10. Anapurna 8091mnv, Nepal
11. Gašebrum 1, 8068mnv, Kina/Pakistan
12. Broud Pik 8047mnv, Kina/Pakistan
13. Gašebrum 2, 8035mnv, Kina/Pakistan
14. Šišapangma 8027mnv, Kina
Svi najviši vrhovi svijeta (preko 7000metara) se nalaze u pojasu gdje je došlo do sudara dekanske (Indija) i evroazijske tektonske ploče usled čega je došlo do nabiranja zemljine kore i izdizanja najviših vrhova ove planete.
Najviši vrhovi se takođe dijele i na najviše vrhove država. Mnogo vrhova je najviši vrh 2 ili 3 države. Takav je kao što vidimo Everest (najviši vrh Nepala, Kine i svijeta).
Najmanji među najvišim vrhovima neke države je vrh Vilingili na Maldivima, visok čak 5,1 metar.
Zanimljivo je još reći i da se najviši vrhovi mijenjaju. Ne čudom već otkrivanjem novih vrhova i njihovim preciznim mjerenjima. Tako na primjer sve do polovine 19.vijeka za najviši vrh svijeta je smatrana Kangčenjunga, da bi nakon mjerenja nepoznatog vrha označenog sa „Peak XV“, pala na drugo, a sa mjerenjem K2 na treće mjesto svijeta. Pomenuti „Peak XV“ je nazvan Everest po čovjeku koji je naložio mjerenje pomenutog vrha i finansirao ekspediciju.
Nešto slično se desilo i sa Titovim vrhom u Jugoslaviji koji je smatran za najviši vrh SFRJ, pa je dobio i ime po maršalu, da bi nakon detaljnijih mjerenja pao na treće mjesto nakon Triglava i Golem Koraba.
Takođe svi smo učili da je najviši vrh Crne Gore, Bobotov kuk na Durmitoru. On je međutim danas tek četvrti po visini u CG.
Nedavno je utvrđeno da ni Đeravica nije najviši vrh Srbije, nju je zamjenila Velika Rudoka sa nadmorskom visinom od 2.658 m. Nalazi se na Šar planini u južnom delu Srbije i na granici sa Republikom Sjevernom Makedonijom. Ona je viša za 2 metra od ranije smatranog najvišeg vrha Đeravice 2.656 m, na Prokletijama.