STRANICA JE U PRIPREMI
 


„Orjenski masiv“  – lijevo Vučji zub, sredina Zubački kabao, desno Buganja greda, snimljeno sa Velike Jastrebice, dole desno Dobri do  autorska prava © 2010 Slavenko Vukasović

„Orjenski masiv“ – lijevo Vučji zub, sredina Zubački kabao, desno Buganja greda, snimljeno sa Velike Jastrebice, dole desno Dobri do
autorska prava © 2010 Slavenko Vukasović

Opšte informacije

Nadmorska vis: 1894 m.  Država: Crna Gora, Bosna i Hercegovina (Republika Srpska)

Planina: Dinaridi. Geomorfologija: Glaciokarst. Geološka starost: Kreda. Geografski položaj: sgš. 42°34′  igd. 18° 32′

Zanimljivosti

Najviši vrh jadranskog primorja – Zubački – Veliki  kabao 1894 m


Zubački/Veliki kabao autorska prava © 2010 Slavenko Vukasović

Zubački/Veliki kabao autorska prava © 2010 Slavenko Vukasović

 Vrhovi Orjenskog masiva

Zubački – Veliki kabao 1894m

Velika Jastrebica 1865m

Buganja greda 1849m

Visoki brijeg 1833m

Vučji zub 1805m

Borovik 1777m 

Golišavac 1722m

Pazua 1769m

Subra 1679m

Kalupna greda 1721m

Štirovnik 1651m

Obli Svitavac 1549m

Veliki Svitavac 1525m

Gumbar 1668m

Radoštak 1441m

Siljevik 1452m

Veliko Ćedilo 1466m

Borova glva 1580m

Orjen (42.34°N, 18.32°E) je najviša subadriatička planina dinarskog orogena. Sa 1894 m Zubački kabao je najviši od ukupno 5 vrhova iznad 1800 m. Kao jako krševita planina Orjen je bezvodan a pored toga tu sa 4762 mm/m²a pada najviše kiše u Evropi. Orjen se sastoji od nekoliko paralelnih lanaca koji se pružaju od severozapada prema jugoistoku. Između lanaca su duboki dolovi kao Reovački do, Duboki do, Dobri do i Ubajski do. Oni su glacijalni dolovi koji pored dužina od nekoliko kilometara dostižu značajne širine od 2 km. Reljef Orjena je izrazito glaciokarstnog karaktera pošto je matični substrat veoma čist krečnjak, a glacijacija je ovde bila jako snažna. Ledena kapa je u vreme glacijala dostigla veličinu od 150 km². Glečeri su silazili sa svih strana Orjena a najznačajniji su bili glečeri prema Risnu (do Kneževaca), Dragaljskog polja, gde je jedan lednik sišao i u Dobrom dolu. Sjeverna strana Orjena se zove Bijela gora i izraziti je visokoplaninski predio prekriven velikim površima visokih bukovo-jelovih šuma.

Visoka planina

Orjen je najviša planina primorskog dinarskog orogena. Termin je definisao nemački geograf Trol. Na Orjenu je vegetacioni alpski prostor formiran na svim većim vrhovima i grebenima. Solifluvidijalne procese kao posljedice dnevnih zaleđivanja i odleđivanja zemljišta su zapažene uglavnom na sjevernim stranama Jastrebice, Buganje grede, Reovačke grede, Pazue i u Pavlovačkom dolu ispod Zubačkog kabla. Sipari su najmarkantnije posljedice tih procesa. Visina planine, koja dostiže apsolutnu vrijednost od 1893 m, a relativnu od 650 m na horizontalnoj daljini od 1 km, takođe bi odgovarala za svrstavanje Orjena u visoke planine.

Glacijalni tragovi

Jedino što bi Orjenu oduzelo to priznanje je nedostatak glečera. Poznato je da glečeri na Balkanu ne postoje. Ali ih je bilo prije 20 000 godina. Glečeri su oblikovali svojom velikom masom i energijom planine poput Prokletija, Durmitora, Pirina, Rile, Prenja i Orjena. Veliki njemački geograf PENCK (učitelj Jovan Cvijić) je 1899. ustanovio da je Orjen za vreme pleistocena ležao 700 m iznad snježne granice. Tako su se razvili veliki glečeri koji su silazili do samog ruba Boka kotorske. Glacijalni tragovi na Orjenu jasno su vidljivi i na Gugl zemlji. Evo i nekoliko primjera:

Glečeri su ostavili niz tragova kao cirkove, morene, valove i mutonirane stene. Glečerski valovi formirani su u Reovačkom i Dobrom dolu. Imali su dužinu od 10 km i završavali se velikim terminalnim morenama. Subrin amfiteater je po geomorfološkoj evoluciji specifični cirk lavinskog tipa. Takvih danas ima u zapadnim Alpima, Kavkazu i na Himalajima.

 


„Subra – najveća stijena Orjena“,  autorska prava © 2009 Slavenko Vukasović

„Subra – najveća stijena Orjena“, autorska prava © 2009 Slavenko Vukasović

Prema iztraživanju orjenske glacijacije ledena masa je dostigla veličinu od 150 km² i debljinu do 350 m. Delovanje lednika je najuočljivije u ljutom izgledu izrazito glacijalno oblikovana vrha Orjena. Nekadašnji glečeri i danas utiču na ekologiju Orjena. Ledeno doba je imalo još jednu veliku posljedicu. Za više od 2 miliona godina koliko je trajalo, izmenio se živi svijet. Biljke i životinje, koje se nisu mogle prilagoditi teškim uslovima promjene klime su isčezle. Tako živi svet na Orjenu još uvek nosi pečat dobijen u vreme glacijacije. To je razumljivo ako se realizuje da se ledeno doba završilo samo pre 10.500 godina. Zadnji glečer se sa Orjena povukao prije 15.000 godina. Ostale su neke biljke koje su inače iz arktičnih krajeva našle utočište na najvišim vrhovima. Takve glacijalne relikte nađene na Orjenu su Dryas octopetala (rijetko na Jastrebici), Leontopodium alpinum – runolist (naveden u literaturi), Hieracium villosum, Betula pendula.


„Dryas octopetala“  – relikt ledenog doba, rijetko se može naći na Jastrebici.

„Dryas octopetala“ – relikt ledenog doba, rijetko se može naći na Jastrebici.

Karst i Zemljište

Karst


Poskok snimljen na obroncima Vučjeg zuba  autorska prava © 2009 Igor Škero

Poskok snimljen na obroncima Vučjeg zuba autorska prava © 2009 Igor Škero

Činjenica je da Orjen pripada reonu sa najizraženijim vantropskim karstom. Ovakav kvanti- i kvalitativano razvijeni karst ima «nepovoljne» osobine:

  • Prvo današnje subtropske klimatske prilike, koje vladaju na Orjenu, ne dozvoljavaju mogućnost formiranje drenažnih sistema sa manjim i većim vodotocima. Ceo talog ponire i gravitacijskom snagom se spusta u dubinu do barijernih slojeva. Posljedica je zemljišna aridnost predjela.

  • Drugo je spori i slabi razvitak tla. Ako se izuzme crvenica koja je fosilnog karaktera i formirana je prije nekoliko miliona godina, na kompaktnom krečnjaku pod subtropskom klimom dubljih zemljišta nema. Samo kad dođe do jačih translokacija poput klizanja nađu se i duboki slojevi zemlje. Čisti krečnjak sa više od 95 % CaCO3 kao dinarski, ne dozvoljava da rezidualni minerali, kojih ima jako malo, ostaju kao neorganska baza u zemljišnoj evoluciju.

Zemljište

Ako početni substrat nije kompaktna stijena, nego je već poput sipara ili nanosa sastavljen od izlomljenog kamena pedogenesa, ima i poput čistog krečnjačkog substrata bolje uslove. Takvih nanosa na Orjenu ima tamo gdje su bili glečeri. Morenski nanosi nekarstifikuju a kapilarno i adsorpcijarno drže znatne količine vode. Razlog da morene nekarstifikuju je u velikoj primarnoj poroznosti što uslovljava da se korozivni procesi koji stvaraju pravi karst poput škrape, jame i itd. ne mogu formirati. Nesumljivo su morene najbolje baze pedogenske evolucije na karstu.

Na Orjenu visoke šume rastu isključivo na takvim substratima. Nekadašnja, doduše borovima pošumljena morena kod Kamena spada u ovakve lokacije ali i sve ostale morene svih 17 orjenskih glečera od kojih je samo u Vrbanjskom polju silazilo 4. Na ostalim primorskim planinama ovakvog zaleđivanja nije bilo i nema ni blizu kvalitativno sličnih staništa.

Ostalo zemljište je jako skeletirano i pripada planinskim crnicama (buavica, rendcine). Planinske crnice bogate su humusom. Zbog plitkosti nisu povoljne za šume. Laborantne analize orjenskog zemljišta pokazali su da zemljište na morenama ima PH vrijednost od 4.5 (kiselo) do 7 (slabo bazično). Dobro je snabdjeveno azotom i ima dovoljne količine gline. Glina je presudni faktor hranljivosti zemljišta. Dubina horizonta je veća od 1m što olakšava da za vreme letnjih suša vegetacija dođe do vode.

Klima i vegetacija

Klima

Na današnji biljni svet nesumnjivo najviše utiču klimatske prilike. Ove se odlikuju lokacijom Orjena u subtropskoj zoni u sastavu dinarskog orogena. Dve činjenice su odlučujiće. Prvo dužina ljetnje suše i drugo vlažne i hladne zime. Po obimu padavina Orjen je na prvom mjestu u Evropi. Ljetne suše po statistici traju 2 meseca. Zavisno od godine i traju više meseci, a ponekad nisu izražene.

Zime su takođe kritično doba. One su u dinaridima često oštre sa presudnom pojavom dva različita sistema vetra. Na jednoj strani hladna i suva kontinentalna bura a na drugoj umerno topli i jako vlažni jugo, koji donosi nesvakidašnje količine padavina sa izrazitim intezitetom. Bura je snažan vjetar iz sjevernog kvadranta. Donosi primorju neprilike koje kroz niske temperature utiče na formaciju vegetacije. Na dinarskoj obali jadrana osjetljivija zimzelena vegetacija zato nije toliko razvijena kao što je u Grčkoj ili Italiji. Biljke bolje adaptirane na periodične mrazeve primjećuju se blizu primorja. Jugo je takođe snažan vetar i stiže sa mediteranskim ciklonima.

U hladnom dobu godine cikloni donose velike količine vlage prelaskom relativno toplog Sredozemnog mora. Preforsiranom dizanju preko zimi hladnih dinarida, dolazi do kondenzacije i do najobilnijih padavina u Evropi.

Snježni pokrivač traje na Bijeloj gori i više od 140 dana. Veliki oceanitet uslovljava dominaciju bukovih šuma koje u čistim sastojima dominiraju monatnim pojasom.

Na dubljim zemljištima bukva onemogućava drugom drveću da se naseli. Tek u nešto hladnijim krajevima Bijele gore uspijeva da konkuriše i jela. Jela je jedini izuzetak koji uspijeva da i na jako zasjenjenim mjestima ima duži vijek od bukve. Stare jele dostižu starost veću od 300 godine a munikina stabla starija od 500 godina nisu rijetkost. Jako istureni teren daje i muniki mogućnost za opstanak. U nižim zonama submediteranske vrste zamjene bukvu. Te šume su bogatije vrstama ali zbog blizkosti naselja jače devastirane. Javor gluvač, bijeli i crni grab, cer, makedonski hrast i druge vrste stvaraju šume bogate žbunjem. Najljepše su razvijene kod Knežlaca i u Jasenovom dolu. U prizemnoj flori dominiraju termofilne biljke a naročito ima mnogo vrsta orhideja, divlje lale i šumarice.

Vegetacija


Formacije vegetacije na profilu Orjena

Formacije vegetacije na profilu Orjena

Zona: 0-400 Tip: Mezomediteran  ME=meridional (subtropska zona, uključuje i supra-mediteranski pojas)

Vegetacija: Rusco-carpinetum, Orno –Quercetum ilicis, Nerion oleandri

Zona: 400-1100 Tip:  Supramediteran SME=Suprameridional

Vegetacija: Quercus trojana, Carpinus orientalis, Petterio-Quercetum confertae (Fuk.) Lov., Castaneo-Quercetum pubescentis (Anic) Lov., Seslerio-Ostryetum carpinifoliae Horv.)

Zona: 1100-1450 Tip:  Oromediteran NE=nemoral (umjereni kraj, listopadna zona)

Vegetacija: Seslerio autumnalis–Fagetum (Horv.) Wrab., Seslerio autumnalis–Abietetum illyriacae (Horv.) Fuk., Pinion heldreichii, Oreoherzogio-Abietetum illyricae Fuk.

Zona: 1450-1700 Tip: Altromediteran BO=boreal (kraj taige, četinarska zona)

Vegetacija: Fago-Pinetum heldrecihii Jank., Seslerio robustae-Juniperetum hemisphaericae (Hor.) Kus., Amphoricarpion neumayerii (Horv.) Lak., Lonicero-Rhamnion Fuk.

Zona: 1700-1900 Tip:  Kriomediteran AL=alpin (kraj tundre, zona alpskih travnjaka)

Vegetacija: Trifolio Polganetalia Quéz, Narcisso Gentianetum nivalis Lov. & Rac, Drabo-Androsacetalia Quéz, Muscaro-Scillion nivalis Quéz

Zonacija je redoslied vegetacionih formacija koje se menjaju na vertikalnom i horizontalnim profilu. Na Orjenu u 4 klima-zonalna visinska pojasa ima šest vegetacionih formacija koje spadaju u dvije velike evolucione grupe: mediteransku i evrosibirisku. Vegetacione klase su obilježene svojim latinskom imenom, a stub na levoj strani pokazuje kojoj klimatskoj zoni pripadaju.

Unutar šuma, jela naseljava u čistim sastojima (ili sa munikom i crnim borom) jako izlomljene stene. Iznad šume je alpski rejon koji je najistureniji vjetru (bura, jugo). Poneka munika dospijeva i na najviše vrhove. Alpski prostor je ekološki najkritičniji pojas. Biljni svet raznim adaptacijama uspeva da izdrži snažni vjetar, niske temperature, pojačano sunčevo zračenje i kratki vegetacioni period.

Komparativne analize između Velebita, Biokova i Orjena pokazale su da je Orjen najraznoličija primorska planina dinarida. Centar je ilirskog endemizma, a neke biljke ograničene su strogo na ovaj masiv.

Šumske površine sa jelom i bukvom naseljavaju duboko zemljište na morenama. Iznad guste šume su pojedinačne grupe jele i munike na stenama.


„Munika“  – endemična vrsta bora naseljava Orjen, autorska prava © 2013 Slavenko Vukasović

„Munika“ – endemična vrsta bora naseljava Orjen, autorska prava © 2013 Slavenko Vukasović

Čiste jelove šume su rijetkost Orjena. Jela je naročito interesantno drvo. Populacija na Bijeloj gori se nekim osobinama razlikuje od ostalih dinarskih populacija sem možda onih na Biokovu. U pleistocenu je došlo do hibridizacije dvaju balkanskih vrsta jele, evropske i grčke. Hibridnih populacija ima naročito u Makedoniji, Bugarskoj i Grčkoj. Detaljnija istraživanja orjenske populacije nisu rađena. Primjerci jele su odneseni u botanički institut Bajrojt. Prašume sa jelom ostale su delimično na Gvozdu i duž grebena od Gumbara do Veljeg leta. Nažalost početom 60 tih godina počela je siječa u Bijeloj gori pa su znatne količine devastirane. Ostatak i po estetskoj vrednosti i genetičkom potencijalu treba što prije sačuvati.

Najviši dijelovi su pod snijegom ili, ako teren ne dozvoljava zadržavanje snijega, izdižu se prave alske litice sa specijalizovanom vegetacijom. Snijeg ima pozitivan efekt na vegetaciju. Štiti od jakih mrazeva, a dozvoljava i retenziju vodenog taloga u vegetativom periodu. U vreme snimanja vegetacija je već u veliko krenula samo bukove šume olistaju kasnije. Ono što krasi proljeće su razne vrste šafrana (Crocus dalmaticus), Livadski procjepak (Scilla litardierei), Muscari bortruoides, Eruthronium dens-canis, Nježna kockavica (Fritillaria gracilis). Kad bukova šuma olista proleće je savršeno, ali i u nešto višim svijetlijim jelovim i naročito munikovim šumama se ponavlja ovo doba. Tu pripadaju značajne alpske vrste koje krase, svojim raznoličjem, predjele. U subtropskim krajevima je razlika izmedu sjevernih i južnih ekspozicija najjače izražena.

Flora

Flora Orjena je istraživana od 1835. godine. Na početku strani istraživači su najviše unaprijedili znanje o florističkom bogatsvu. 170 godina istraživanja nisu dozvolila da bi se sve otkrilo. Nepristupačni teren i samo ekskurzivne posete nisu dale rezultate kakve pruža detaljno istraživanje. Tako se i danas nađu za nauku nove vrste, kao što je slučaj sa jednim primjerkom perunike. Zabilježene su dosad neopisane vrste: Acer heldreichii – planinski javor, Saksifraga frederici-augusti, Paeonia mascula – božur, Betula pendula – breza. Velika raznovrsnost flore je posljedica položaja između dvije florne provijacije, ilirske i jadranske, i povoljnih klimatskih i geomorfoloških prilika. Znatna visina masiva omogućava zadržavanje glacijalnih relikta. Na drugoj strani u nižim i južnim krajevima preživjeli su tercijarni relikti ledeno doba. Oni su uspjeli da u posebnim uslovima, koje pružaju siromašna staništa stijena, da izbjegnu snažnu konkurenciju «generalista». Ovakve forme predstavljaju Amphoricarpus neumaueri, Moltkia petrea, Corulus collurna, Pinus heldreichii, Acer heldreichii, Paeonia durica, Taksus baccata.

Galerija

Alpinizam


„Tradicionalni zimski uspon na Vučji zub u organizaciji istoimenog društva iz Trebinja“, autorska prava © Igor Škero

„Tradicionalni zimski uspon na Vučji zub u organizaciji istoimenog društva iz Trebinja“, autorska prava © Igor Škero

Usponi na vrhove Orjena su mogući iz pravca Hercegovine (Trebinje) i iz pravca Crne Gore (Herceg Novi, Nikšić, Kotor – Risan)
Zubački kabao, glavni vrh masiva Orjena i najviša tačka primorskih Dinarida, dobio je kvalitetnu pješačku stazu davne 1895. godine. Voda je stalno prisutna u kaptiranoj kapavici – studencu, koja se nalazi na oko 300 m jugozapadno od Sedla. Odmah ispod doma, u istom pravcu, nalazi se Orjenska lokva koja takođe ne presušuje, ali je ovu vodu potrebno dezinfikovati.

Reovačka greda, čiji je najviši vrh Pazua (1769 m), smatra se uz Subrin amfiteatar (1679 m), najljepšim dijelom masiva. Na stazi, pri polovini puta do Reovačkog dola prolazi se uz lokvu Reovac (potrebna dezinfekcija vode). Lokva predstavlja važno mjesto za pojenje stoke pri ljetnoj ispaši u dolovima. Nakon kratkog dijela kroz bukovu šumu, staza se penje preko izrazito strme padine. Za četrdesetak minuta se stiže do podnožja sipara. Tu se nalazi izvor – kapavica Studenac, čija se izdašnost krajem ljeta značajno smanjuje. Okolina iznad Studenca se ističe surovom ljepotom. Na ovom terenu suvereno vladaju munike, od kojih pojedini primjerci posebno zadivljuju svojim oblikom i dimenzijama. Mnoge su uspjele izrasti u kompaktnim gigantskim stijenama, teško prohodnim i najboljim alpinistima. Čitav uspon na Pazuu spada u teže planinarske poduhvate, a na mjestima ima i određene elemente alpinizma. Snježni pokrivač (koji je prisutan i većim dijelom maja) svrstava uspon na Pazuu u zimski alpinizam.

Pećine i okapine koje mogu poslužiti kao zaklon za kraće vrijeme (jer prokišnjavaju) u većem broju se nalaze u podnožju glavne litice iznad Studenca. Zimi su njihovi otvori zatrpani snijegom koji pada sa litice.

Ljetnje aktivnosti

  • Planinarenje

    Tradicionalni „Uspon na Vučji zub i vrhove Orjena“  u organizaciji PD „Vučji zub“ drugog vikenda oktobra.

    Orjenski maraton svake godine u organizaciji PD „Subra“  sa dvije trase: kraća i lakša (poludnevna), podesna za planinare i ostale

ljubitelje prirode i duža i teža (cjelodnevna), namjenjena  iskusnim i fizički spremnim planinarima.

    Orjenski đir– trejl trka u organizaciji Orjen autdor i AK Niskogorci – Herceg Novi

  • Biciklizam na lokalnim putevima na Orjenu (atraktivni za biciklizam su austrougarski makadamski putevi):

  • 1. Srednje teška brdska tura „Tuli- Zubačka Ubla – Dobri do- Tuli“ (asfalt oko 10km, oko 6km uspona makadamskim putem i jedan km šumske staze, ukupno 34km, ukupan uspon 750m)
    2. Zahtijevna brdska tura „ Trebinje- Grahovo- Crkvice- Orjen sedlo- Vrbanj- Zubci- Trebinje“, 110km kombinovanog terena (asfalt, makadam), ukupni uspon oko 2200m. Ova biciklistička tura je redovna u kalendaru PD Vučji zub i održava se u novembru.

Zimske aktivnosti

Tradicionalni „Zimski uspon na Vučji zub“ u organizaciji PD „Vučji“zub (januar)

Tradicionalna manifestacija „Noć punog mjeseca“ – noćni uspon na Subru u organizaciji PK „Subra“ (februar/mart)