S obzirom da, na sreću, veliki broj planinara nije često u prilici da na licu mjesta pruža prvu pomoć povrijeđenom u planini vrlo je korisno oblast prve pomoći što češće i u slobodno vrijeme ponavljati, donosimo Vam članak/kratki elaborat dr Marka Sarića iz PD “Klekovača” Prijedor.
Smisao prve pomoći je u očuvanju ljudskog zdravlja i života na mjestu povrjeđivanja i oboljevanja. Prvu pomoć pružaju oni koji su se zatekli na mjestu povrjeđivanja ili oboljevanja. Najvažnije u prvoj pomoći je da se uradi ono što se zasigurno zna da pomaže. Bolje je i da se ništa ne učini nego da se iz neznanja učini nešto, što će naškoditi povrjeđenom ili oboljelom. Najbolje je da prvu pomoć pružaju oni koji su za to obučeni. Zbrinjavanje povrjeđenog ili oboljelog na licu mjesta se odvija u nekoliko faza:
- Procjena bezbjednosti, otklanjanje opasnosti po pojedinca i grupu
- Pregled povrijeđenog ili oboljelog
- Mjere prve pomoći
- Odluka o daljem tretmanu
- Transport po potrebi
Ne čekajte da neko drugi pruži prvu pomoć, vi ste za to zaduženi, osim ako imate stručno lice na licu mjesta koje će tu obavezu da preuzme na sebe.
Prije polaska u planinu i polaska na pohod morate da se obavjestite od čega boluju oni koje vodite, šta koriste od lijekova, gde im se oni nalaze (ranac, džepovi) kako može da im pozli i šta vi možete da uraditi kao prvu pomoć, ako se to desi.
1. Bezbjednost pri pružanju prve pomoći u planini, postupak na mjestu nesreće
Bezbjednost! Ako se u planini na pješačkoj turi desi nezgoda, da i vi i još neko od učesnika ne biste postali žrtve, prije priskakanja u pomoć nekome, procijenite da li možete bezbjedno da priđete povrijeđenom (sipar, ivica stijene, stabla koja se ruše, stijene koje se odronjavaju, sniježne strehe itd). Organizujte grupu. Vežite se konopcem prije pristupa povrijeđenom na opasnim mjestima ako je potrebno, zaštitite se od krvi ako je moguće upotrebljavajući cijele plastične kese (krv može da bude izvor ozbiljnih bolesti). Ne pravite gužvu na malom prostoru.
2. Pregled povrijeđenog ili oboljelog. Kako i šta pregledati?
Provjeriti da li je osoba svjesna, da li reaguje na glasno dozivanje i grube draži (npr. grubo štipanje ušne školjke, lupkanje) da li ječi, kuka ili se ne javlja uopšte. Da li povrijeđeni ili oboljeli diše (i uočiti probleme sa disanjem). Kod osoba koje su bez svijesti i imaju čujno disanje, krkljanje, nekad praćeno izraženim blijedilom ili plavičastom ili ljubičastom prebojenošću prstiju i kože, ovi znaci mogu da budu znak životne ugroženosti. Da li ima vidljivih krvarenja, otvorenih preloma tj. da li dio kosti viri kroz kožu, da li ima otoka – deformiteta na nekom dijelu tijela (npr. povrede)? Ako je osoba svjesna, da li se žali na bolove i na kom dijelu tijela? Da li može da pokreće ruke i noge, da li može da ustane? Da li je moguća povreda kičme (npr. ne osjeća i ili ne pomjera ruke ili noge, ili mu noge i ruke trnu, osoba osjeća slabost ruku i nogu, najčešće ispod mjesta povrede kičme)? Provjeriti da li je povrijeđeno još nešto (glava, grudni koš, pluća, trbuh, karlica, butna kost itd). Ne dizati onoga koji leži posije povrede. Ako ne može sam da ustane, moguća je ozbiljna povreda. Da li postoje opekotine i kolike su po površini?
Da li nešto curi iz nosa i ušiju: bistra tečnost ili krv?
Šta činiti? Obezbjediti disajni put podizanjem brade. Ako je osoba bez svijesti i ne diše krenuti sa oživljavanjem. Tražiti pomoć što prije.
3. Stanje bez svijesti ili sa poremećenim stanjem svijesti
Kako prepoznati? Osoba ne reaguje na dozivanje, grubo štipanje ušne školjke. Ili samo ječi ili npr. nema uobičajenog zdravog kontakta sa njom.
Šta raditi? Ostaviti osobu da leži, obezbjediti da disajni put bude slobodan, zabacivanjem glave, dizanjem vilice ili stavljanjem u koma položaj. Tražite uzrok, da li se osoba žalila na neke tegobe, da li boluje od neke bolesti, npr. šećerna bolest.
Sačekati da se osoba osvjesti i napojiti je koliko želi. Nikako osobu ne vodite dalje na pješaćenje čak i ako se osvjesti i bude joj bolje, tj. izjavljuje da je sve u redu. Ako je osoba bez svijesti poslije povrede, primjeniti postupak za moguću povredu kičme.
Što prije transportovati u najbližu zdravstvenu ustanovu.
Nikako osobu ne dizati da sjedi ili stoji. Osobu je moguće staviti u polusjedeći položaj ako primjetite znake šloga.
4. Ranimacija – oživljavanje
Da li je potrebno da se osoba oživljava?
Kako procjeniti? Osobu pregledati metodom gledam-slušam-osjetim: gledam – da li se grudni koš diže i spušta; slušam: da li se čuje zvuk disanja; osjećam: dah disanja na obrazu. Puls sa dva prsta ruke provjeriti na vratu (na ruci je teško osjetiti puls u hitnim stanjima jer je krvni pritisak toliko nizak da se pulsacije na ruc ne osjete). Ako je osoba bez svijesti, ne diše i nema pulsa, treba je postaviti u ležeći položaj i primjeniti mjere oživljavanja.
Korijen šake postaviti na grudnu kost (između rebarnih krila) i izvršiti 30 snažnih i ritmičnih pritisaka. Nakon 30 pritisaka na grudnu kost primjenimo udah metodom usta na usta ili usta na nos i proveravamo da li se grudni koš diše, čekamo potom da se grudni koš spusti i onda ponovimo. Onda opet masaža grudnog koša. I tako stalno. Zbog umaranja, spasioci moraju da se mijenjaju. Ne paničiti, ne čekati da drugi nešto učine, vi ste zaduženi za pomoć.
Dalji postupak: Odmah po pregledu neko će mobilnim telefonom da zove pomoć, dok se oživljavanje primjenjuje.
Osobe bez svijesti i disanja zahtjevaju neodložno oživljavanje, tj. primjenu srčane masaže i vještačkog disanja.
5. Koma i koma položaj
Ako neko ne reaguje na dozivanje i grube draži, snažno štipanje ušne školjke, (a uzrok nije povreda) onda je osoba bez svijesti i treba da se stavi u koma položaj. Koma položaj služi za obezbjeđenje disajnog puta (osoba bez svijesti može da diše a povraćanje predstavlja manju opasnost). Osobu postaviti na bok, učvrstiti rukama i nogama, sa zabačenom glavom, šaka pod glavu. Voditi uvijek računa o mogućoj povredi kičme.
Šta ne raditi: Zabranjeno osobu drmusati, tresti, šamarati, ostavljati samu da leži na leđima, stavljati bilo šta u usta, pojiti. Kod povreda, ako je osoba u komi, tj. bez svijesti, primjeniti postupak kao za povredu kičme i zvati u pomoć što prije.
Rane mogu nastati od pada, dejstvom vatrenog oružja, posjekotine, probojne rane od drveta, kamena, puknuta vena, itd.
Utvrdite način povređivanja: padovi, posekotine, oguljotine, ubodne rane; mjesto povrjeđivanja (glava, vrat, trbuh, grudni koš, ruke i noge). Kakva je rana, velika ili mala, duboka ili plitka, da li su prisutni prelomimi i krvarenja?
Šta raditi? Zaustaviti krvarenje što prije pritiskom prstima (zaštitite ruke od krvi cijelom kesom), onda staviti prvi zavoj ili kompresivni zavoj. Ako ste stavili zavoj, provjeravajte krvarenje. Ako rana obilnije krvari preko zavoja, vjerovatno zavoj nije dobro stavljen, npr. labav je ili nije na pravom mjestu, zavoj skinuti i staviti nov zavoj ponovo. Oguljotine, površne rane kao npr. plitke posjekotine, ogrebotine, oprati sapunom i sa dosta vode. Rana se potom zaštiti ili hanzaplastom, zavojem ili čistom tkaninom (sterilna gaza, čista majica) od daljeg zagađenja.
Strana tijela u rani (npr. vire duži dijelovi drveta, metala) učvrstiti – đevrekom – da se ne pomeraju i da dalje ne naprave oštećenje krvnih sudova, živaca, pluća, unutrašnjih organa i ostalih struktura i tako transportovati. Povrijeđenog potom uputiti ljekaru za dalju obradu rane, dodatno dijagnostikovanje i zbrinjavanje.
Šta nikako ne raditi: Ne vaditi zabijeno strano tijelo (npr. staklo, komad drveta) ili veća strana tijela iz rane, to može da bude izuzetno opasno.
6. Prelomi
Kako nastaju i kako prepoznati? Poslije padova, udaraca, zatrpavanja, priklještenja kamenom ili stablom, pri hodanju ako se iskrene noga, npr. skočni zglob. Osoba osjeća bol, mogu prije ili kasnije da se uoče otok, deformacija, nenormalna pokretljivost, otežani ili onemogućeni pokreti, krckanje pri pokretanju, modrilo kože, promjena temperature kože na mjestu povrede.
Šta učiniti? Imobilizacija, hladan oblog na mjestu otoka (npr. led u plastičnoj kesi zamotan u peškir, malo stoji, malo se skloni) hladnu vodu iz potoka natočiti u plastičnu bocu i staviti na mjesto povrede. Što prije povrijeđenog transportovati do zdravstvene ustanove.
Šta nikako ne raditi: ne ’’namještati’’ ili masirati povrijeđeni dio tijela.
7. Isčašenja i uganuća
Kako prepoznati? Povrijeđeni osjeća bol u zglobu na mjestu provrede ili blizu mjesta povrede (skočni zglob, zglob šake, rame, koljeno) mogu da se uoče brzo ili nešto kasnije: otok, deformiteti na mjestu povrede, teškoće ili nemogućnosti pokreta, promjena boje povrijeđenog dijela – naglo nastale modrice. Uvijek sumnjati i na prelom.
Šta raditi: Uraditi imobilizaciju u zatečenom položaju. Hladite otečeni, bolni dio tijela jer to smanjuje bol i otok. Povrijeđeni dio treba podići (ruka ili potkoljenica) jer ovaj postupak takođe smanjuje otok i bol.
Osobu spremiti za transport do najbliže zdravstvene ustanove.
Šta raditi?
Nikako masaža i namještanje zgloba, ne tjerati osobu sa otokom da hoda, osim ako je apsolutno neophodno ali onda imobilisano.
Napomena: da se iščašenja skočnog zgloba ne bi desila, učesnici bi trebalo da nose duboke cipele, dobro vezane, i da im dajete odmore na vrijeme.
Oprez: onoga trenutka kada u vašoj grupi počne iskretanje zglobova zbog umora, zadnji je trenutak za duži odmor, posle ovoga dolazi do iščašenja zglobova i preloma kostiju.
8. Povrede kičme
Kako prepoznati? Ako je osoba bez svijesti posijle teške povrede (pad sa visine, povrijeđena odronom, ili padajućim stablom, nađena poslije klizanja siparom, u saobraćajnon nesreći) ponašati se kao da je kičma povrijeđena.
Ako je osoba svjesna, provjerite da li postoji poremećaj stanja svijesti, tj. da li je ponašanje u nekom dijelu neodgovarajuće. Utvrditi da li povijeđena osoba osjeća naš dodir na koži potkoljenice ili šake i da li je taj dodir isti lijevo i desno. Da li osobi trnu ruke, ramena, noge i da li može da pokreće prste ruku i nogu, to jest ruke i noge. Ako ne može da pomjera prste ruku ili nogu, ako mu ruke ili noge trnu, postoji sumnja na prelom kičme.
Šta učiniti? Osoba treba da miruje. Obezbjediti disajni put dizanjem vilice. Ne pomjerati glavu i vrat, ti dijelovi tijela treba da se imobilišu. Imobilisati ćebadima, jaknama, ili priručnim sredstvima. Ako osoba mora da se pomjeri na bezbjednije mjesto, pomjeranje vrše najmanje četiri spasioca zajedno. Povrijeđenog pomjeramo kao kao trupac – balvan tj. u cjelini – komadu, da se kičma i vrat ne previjaju, pomjeraju, krive. Utopliti. Tražiti pomoć (GSS ima odgovarajuća sredstva za imobilizaciju), moguć helikopterski transport.
Šta nikako ne raditi?
Ne pomjerati nikako, ako je moguće.
Ako je osoba bez svijesti, ponašati se posle povrede kao da je kičma povrijeđena. Nikako ne davati povrijeđenom alkohol ili hranu.
9. Imobilizacija
Šta je imobilizacija? To je postupak kojim dio tijela ili cijelo tijelo dovodimo u nepokretan položaj.
Cilj je učiniti nepokretnim mjesto povrede, imobilizacijom dva susjedna zgloba ili cijele kičme i karlice. Imobilizacija čini da bol bude manji, sprječava se dalje povrjeđivanje krvnih sudova, živaca, kostiju, tetiva, kičme i nastanak šoka.
Čime imobilisati? Imobilizacija preloma (ruka uz telo, noga uz nogu) koristeći zavoje, a može da se izvrši i priručnim sredstvima, npr. odsječena grana, napravljena nosila od grana, letve, vrata sa kuće, klupe iz doma.
Skinuti sa tijela nakit, sat i sl. Ukoliko postoji otvoreni prelom ranu prekriti sterilnom gazom i previti zavojem.
Imobilisati dva susjedna zgloba i imobilizaciono srestvo mora da prelazi ta dva susjedna zgloba i da ide prema trećem zglobu. Provjeriti da imobilizacija nije labava. Ako pomoć može da stigne a sumnjamo na prelom kičme u odsustvu drugih stanja i povreda, staviti ćebad ispod glave i donjeg dijela leđa, pokriti i ne pomjerati do dolaska spasilaca.
10. Šok od iskrvavljenja ili povrede
Kako prepoznati? Posle teže povrede ili posle obilnijeg krvarenja zapažamo blijedu kožu, često orošenu znojem, povrijeđeni se žali na bol na mjestu povrede, žeđ, izuzetno je malaksao i nemoćan, ubrzano diše, puls preko 100, poremećaj stanja svesti.
Šta raditi? Što prije zaustaviti krvarenje, pritiskom prstima, šakom, zavojima ili priručnim sredstvima. Osobu staviti u ležeći položaj sa podignutim nogama.
Napomena: Arterijsko krvarenje je u vidu ritmičnog mlaza-vodoskoka, vene samo teku.
Utopliti, (ćebad, jakne) podići noge, osoba treba da leži na ravnom, bez uzglavlja. Omogućiti da osoba slobodno diše, osobu osloboditi tijesne odjeće.
Ako se osoba onesvjesti, brinuti za disajni put dizanje vilice ili trostruki hvat (koma položaj ako nema povrede kičme).
Provjeravati povremeno broj udisaja u minuti i brzinu pulsa, biti u vezi sa spasiocima.
Ovo stanje ugrožava život. Što prije zvati pomoć ili transportovati do najbliže zdravstvene ustanove.
Šta ne raditi: Ne podvezivati Esmarhovom poveskom, osim kod otkinute ruke ili noge koje mnogo krvare, tj. samo kod onih krvarenja koja ne mogu na drugi način da se zaustave. Ne koristiti peškire, ćebad za zamotavanje rane. Nikako ne davati ovim osobama alkohol.
11. Sunčanica i toplotni udar
Kako prepoznati? Poslije izlaganja visokoj temperaturi, jakom suncu bez kape i/ili vlazi u nedostatku dovoljno tečnosti za piće i dugotrajnom fizičkom naporu. Stalna glavobolja, muka porvaćanje, povišena tjelesna temperatura, čak i preko 40 stepeni, malaksalost, pospanost, žeđ, ubrzano disanje, ubrzan srčani rad. Osoba može da bude neprisebna ili da se onesvjesti. Ovo stanje može da bude opasno po život.
Šta raditi? Ukloniti osobu sa sunca, davati vodu da pije, odmoriti je, osloboditi viška odjeće, kvasiti cijelo tijelo hladnim vodenim oblogama.
Prevesti do najbliže zdravstvene ustanove, ako je moguće sa uzdignutom glavom u polusjedećem položaju.
Ne davati alkohol i bilo kakve lijekove.
Ne tjerati da hoda ili se izlaže fizičkom naporu.
Napomena: obezbjediti dovoljno vode za piće na pješačkim turama, po jakom suncu kapa.
12. Smrzavanje
Kako prepoznati? Blijedi prsti ruku ili stopala, hladni i neosjetljivi, cijelo tijelo može da bude hladno.
Polako utopljavati, suva toplota, dati smrznutom tople tečnosti da pije. Utopliti ćebadima ili čime imate (jakne, termo folija).
Ne masirati smrznute dijelove tijela (ako su baš smrznuti) jer dolazi do većeg oštećenja tkiva. Ne stavljati noge ili ruke u vruću vodu jer oštećenja mogu da postanu veća. Ne bušiti plikove ako postoje.
13. Opekotine i oparotine
Zadesno poslije izlaganja vrelim tečnostima ili parama ili dugotrajnom suncu ako pješačite obnaženi. Primjećujete velike površine koje su tople crvene i bole, moguće je da se pojave i plikovi.
Hladiti hladnim oblogama ili tuširanje hladnom vodom, iz potoka npr.
Ne sipati preko opekotina ulja, masti, ne stavljati kreme.
Ako je opečena površina veća od npr 20%, dati joj vode koliko je žedna i što prije otpremiti do najbliže zdravstvene ustanove.
14. Proljev, sumnja na trovanja hranom
1-2 kašasta proliva u toku dana nije problem. Više proliva, 5-6 i ako su obilni, praćeno izuzetnom malaskalošću, može da bude ozbiljno.
Šta raditi? Često uzimanje vode, na pet minuta jedan gutljaj, vodom ili čajem bez šećera. Ishrana: ako uslovi dopuštaju čist bareni krompir ili riža, pečena jabuka, često a po malo, na 15 min. 1-2 zalogaja – stalno.
Ako je proliv krvav ili crn, katranast, znak je krvarenja u crijevima. Ovo stanje može da bude opasno po život. Voziti što prije do najbliže zdravstvene ustanove. Zvati u pomoć ako ne možete sami da zbrinete oboljelog.
Ne davati alkohol.
15. Trovanje gljivama
Kako prepoznati? Povraćanje, muka, proljev poslije ishrane sa gljivama u prirodi.Prvi znaci: muka, povraćanje i proljev mogu da se jave 30 minuta do čak 36 sati poslije jela.
Šta raditi? Piti manje količine tečnosti, čaj od nane ili kamilice, kisela voda, svakih 5 minuta po gutljaj, stalno. Osobu što prije prevesti u najbližu zdravstvenu ustanovu, ako je moguće sa primjerkom gljive koja je korišćena za ishranu. Osoba treba da leži.
Nikako ne davati alkohol, lijekove.
Nikako ne jesti gljive za koje niste apsolutno sigurni da su jestive.
16. Povraćanje
Koliko je povraćanje opasno? Jednom povratio, ne ugrožava osobu. Ako neko povrati više od 5-6 puta, praćeno malaksalošću ili još nekim znakom, npr. bolovi u trbuhu, moguće je da se radi o ozbiljnom stanju.
Davati da tečnost često a po malo, ako to osobi prija. Na 5 minuta jedan gutljaj, najbolje mlake tečnosti, voda, čaj od nane ili kamilice, osoba treba da odmara.
Ako je osoba izuzetno malaksala, prevoz do najbliže zdravstvene ustanove. Ne davati alkohol, lijekove. Ako ne možete sami da zbrinete, zvati u pomoć.
17. Zapao zalogaj u grlu
Osoba se u toku jela, drži za grlo, davi, guši, krklja, često pokušava da iskašlje zalogaj koji je ušao u dušnik. Može da pomodri ili izgubi svijest. Hajmlihov manevar se izvodi više puta ako je potrebno. Pokazuje se na vježbama.
18. Povrede oka
Trunjem, prljavštinom, hemijskim materijama.
Šta treba raditi? Ispiranje oka dovoljnim količinama vode. Ako to ne može osoba sama, onda joj pomoći tako što ćemo vodu sipati sa male visine u ugao oka, dok osoba gleda na suprotnu stranu, pridržavajući kapke da ne zatvore oko.
19. Povišena tjelesna temperatura
Često izraz prehlade ili bezazlenih infekcija, ali i ozbiljnih stanja koja ugrožavaju život. Uobičajena odbrambena reakcija na prehlade, virusne bolesti. Temperatura koja može za odraslu osobu da bude opasna je ona od 39 i više. Ne dozvoliti da bude 40 stepeni ili preko. Kako bez toplomera odrediti temperaturu: Na osnovni pulsa u miru (obično 70-90) u minuti. Za svaki stepen rasta temperature, puls se ubrzava za otprilike 10 otkucaja u minuti. Puls se pipa 30 sekundi i množi sa dva, da bi se dobio puls u minuti. Puls 110 ili više znak je visoke temperature. Provjeravajte temeperaturu pipanjem na grudima, leđima, trbuhu ili ispod pazuha, ne na čelu. Čelo može da bude hladno, kao i ruke ili noge.
Šta činiti? Raskomotiti osobu, dobro napojiti mlakim tečnostima, voda, mlak čaj, sok, obično da piju češće a po manje. Moguće je dati i lijek protiv temperature, obično paracetamol 1-2 tablete odjednom. Ne prekoračiti 6 tableta u 24 sata.
Pitati osobu da li smije da pije lijek, da li je alergična na nešto od lijekova. Ako osoba nije sigurna, ne davati ništa od lijekova.
Šta ne raditi: Ne pokrivati (da se preznoje), ne davati vruće čajeve i tečnosti. Ne davati antibiotike (oni nisu lijek za temperaturu).
20. Alergije, ujedi insekata, koprivnjača, šok
Kako prepoznati? Poslije ujeda insekata ili izlaganje materijama na koje je osoba alergična, ali i bez tog podatka, vide se: Crvenilo kože koja je na tim mjestima toplija, izdignutija ili ne od ostale kože, nekada sa plikovima, kao kada se ožarite koprivom. Nekad je cijela koža crvena i vruća. Moguće da budu otečene usne, predio oko očiju – kapci, nekad mogu biti otečeni i polni organi ili sluzokoža grla.
Šta raditi? Ako osoba zna da je sklona alargijama, da popije svoj lijek koji za alergiju koristi, jednu tabletu. Stavljati hladne obloge preko vrućih kožnih promjena, npr. voda iz potoka, izvora.
Ako je osoba sa poremećenim stanjem svijesti ili izrazito malaksala i jako se loše osjeća, što prije je odvesti do najbližeg ljekara.
Nikako alkohol i lijekovi koji ne pripadaju osobi (osim ako ih osoba zna i inače koristi za alergijska stanja od kojih boluje).
21. Glavobolja
Kako prepoznati ozbiljnu glavobolju? Neuobičajeno jaka glavobolja, pogotovu ako je prvi put, praćena ili ne sa: temepraturom, povraćanjem ili poremećajem stanja svijesti.
Šta uraditi: Prevoz oboljelog do najbližeg ljekara.
Nikako ne ostavljati bolesnog samog ili ga samog poslati nazad u dom ili autobus.
22. Šlog
Kako prepoznati? Naglo nastala slabost jedne ruke (ili i noge), iskrivljeno lice, nerazumljiv govor, moguće praćeno poremećim stanjem svijesti ili gubitkom svijesti.
Što prije bolesnog prevesti do ljekara u polusjedećem položaju.
Ne tjerati bolesnog da hoda, ne davati šećer i vodu, osim ako je osoba bolesna od šećerne bolesti i koristi lijekove za tu bolest.
23. Epileptični napad
Kako prepoznati? Napad grčenja polovine ili cijelog tijela, često praćen pjenom ili krvavom pljuvačkom na ustima, kao i gubitkom ili poremećajem stanja svijesti. Traje 30 sekundi do 2 ili 3 minuta. Osoba može da pomodri u toku napada i da poslije napada ima potrebu da spava, nije prisebna i ne daje razumne ili razumljive odgovore.
Šta raditi? Obezbjediti da se u toku grčenja osoba ne povrjeđuje. Obezbjediti da se osoba odmori 10-20 minuta poslije napada.
Ako osoba diše čujno ili krklja, staviti je u koma položaj ili u položaj u kome će disanje da bude olakšano, npr. podići vilicu. Kada se osoba osvjesti da može da guta, moguće je da popije još jednu dozu lieka koji inače koristi za epilepsiju.
Ako se napad ponovi ili traje neuobičajeno dugo, preko 2-3 minuta, te ako je ovo prvi napad u životu, što prije osobu odnijeti do najbliže zdravstvene ustanove.
Ovakav napad može da bude i slika umiranja, raditi oživljavanje ako osoba ne diše duže od 10 sekundi (zjevanje u agoniji nije disanje, kao što to nije ni pokušaj disanja).
Ne stavljati ništa u usta, drvo, metal, prste, ne vaditi jezik iz usta.
24. Kako izgleda infarkt
Kako prepoznati? Bol u grudima, najčešće iza grudne kosti, kao stezanje, pritisak, cjepanje, razdiranje, često praćeno slabošću, znojenjem, bljedilom. Širi se moguće u leđa, ramena, laktove ili vilicu, praćeno nekad povraćanjem.
Šta raditi? Osoba mora da miruje, staviti u polusjedeći položaj ili u položaj koji osobi odgovara. Što prije je prevesti do najbližeg lekara.
Osoba ne smije da hoda i da se izlaže bilo kakvom naporu.
Zvati u pomoć ako je osoba izrazito malaksala, blijeda, sa poremećajem svijesti i čini vam se da je životno ugrožena.
25. Ujed zmije
Kako prepoznati? Dvije tačkice blizu jedna drugoj, osoba daje podatak da je doživjela ujed zmije. Otrovnice imaju trokutastu glavu i rupice ispred očiju.
Šta raditi? Uslikati zmiju iz bliza ako je mrtva ili ponijeti u kesi radi određivanja da li je otrovnica ili ne.
Osoba treba da miruje, tj. da se nosi ili čeka pomoć i ujedeni dio ekstremiteta se mora postaviti ispod nivoa srca.
Ne podvezivati, ne isisavati, ne sjeći ranu. Nikako ne tjerati osobu da trči, hoda, (osim ako je apsolutno neophodno – npr. nepristupačan teren, ali se onda hoda polako). Ujedena osoba ne smije da pije alkohol.
26. Krvarenje iz nosa
Curenje krvi iz nosa obično sa jedne strane.
Šta raditi? Izduvati nos, stisnuti meki dio nosa – nozdrave prstima i tako držati oko 2-5 minuta. Osoba treba da bude u sjedećem položaju, glava u normalnom položaju. Procjeniti količinu krvi. Ono što rosi maramicu i na njoj ostavlja fleke, po neka kap, nije ozbiljno stanje.
Kod vrlo obilnih krvarenja što prije odvesti osobu u najbližu zdravstvenu ustanovu.
Ne stavljati ništa u nos, ne davati alkohol, ne davati nikakve lijekove osim uobičajenih koje osoba koristi.
27. Ojedi između nogu od dugog pješačenja
Kako prepoznati? Crvene bolne, nekad oguljene površine koje nastaju dugotrajnim trenjem kože i odjeće.
Šta raditi? Moguće namazati površine masnom ili vlažnom kremom u tankom sloju na čistu i suvu kožu.
Voditi računa o čistoći. Ne nositi previše tijesnu ili previše komotnu odjeću.
28. Žuljevi od dugog pješačenja i tijesne obuće
Šta raditi? Na vrijeme prepoznati da će doći do stvaranja žuljeva. To mjesto zaštititi hanzaplastom ili sa više tih flastera. Ako su žuljevi veliki i onemogućavaju hodanje, moguće ih je izbušiti da tečnost iz plikova iscuri. Plikove dobro oprati sapunom i vodom, bušenje izvesti čistom iglom, a potom zaštititi hanzaplastom i osobu poslati najbližem ljekaru na obradu rane.
Sa izbušenim velikim plikovima, ako se dugo hoda, može da dođe i do infekcije, koja je moguće ozbiljno stanje. Ako noga pocrveni, bude bolna, crvenilo bude toplije od okoline, ako osoba dobije temperaturu, odmah osobu poslati kod najbližeg ljekara.
29. Alkohol – bezbjednost u planini
Alkohol se ne koristi na pješačenjima i pohodima u planini, jer predstavlja rizik za bezbjednost pojedinca i grupe. Smanjuje pažnju i vrijeme reakcije, usporava razmišljanje.
Obavjestiti učesnike da je korišćenje alkohola zabranjeno na pješačenju.
Alkohol nema nikakva dobra dejsta, npr. da ugrije na mrazu.
Nikako ne koristiti alkohol kod hladnog vremena, jer može da uzrokuje brzi gubitak toplote iz tijela, uz osjećaj da vam je toplo i na taj način ubrza smrzavanje.
Literatura:
Pavlović A., 2007: Prva pomoć, Obeležja, Beograd
Soldadović S., Kitanić S., 1997: Principi prve pomoći, Jugoslovenski crveni krst, Beograd
Veža Z., Pavlović D., 2006: Prva pomoć za 1. razred medicinske škole, Zavod za udžbenike, Beograd
The voluntary aid society, 1999: Pocket first aid, the autorised manual of st john Ambulance, St Andrews ambulance Association, and the British Red Cross
www.vscout.org.rs: Principi prve pomoći
www.stjohn.org.au
Izvor: dr Marko Sarić, PD “Klekovača” Prijedor
