Učesnici: Radoš Milošević PD „Volujak“ – Gacko; Danko Karić, Srđan Milivojević i Igor Škero PD „Vučji zub“ – Trebinje.
14.08.2012. godine.
U 11. časova polazimo iz Trebinja. Relacija: Trebinje- Čapljina- Ljubuški- Vrgorac (autoput)- Split- Rijeka- Trst- Milano- Aosta- Šamoni. Nakon pređenih 1338km dolazimo u Šamoni.
15.08.2012. godine.
U kamp smo došli oko tri sata ujutro, ranije nego što smo planirali. Smjestili smo se i odmarali do devet. Dan smo proveli uglavnom u kupovini opreme u specijalizovanim odlično snadbjevenim radnjama za planinare i alpiniste. Takođe smo probali njihov (moram napomenuti veoma skup i ne tako ukusan) espreso kao i njihova peciva. Za razliku od usluge, kvaliteta hrane i pića grad je nekako bajkovit, skoro nestvaran.
16.08.2012. godine.
Oko pet ujutru počinje kiša koja je padala do devet. Dovoljno dugo da nam promjeni plan. Inače ova kiša je bila prognozirana za dan ranije pa smo odlazak na uspon odgodili za 17.
17.08.2012. godine.
U 07,30 časova već smo na žičari (oko1000 mnv). Žičarom brzo sižemo na oko 1800 mnv te oko 8,30 krećemo vozom dalje. Vozom izlazimo do prve stanicu na oko 2200 mnv. Dalje se ne ide radi renoviranja pruge što nam produžava uspon za oko 200 metara. Ali, što se mora nije teško. U 9 časova polazimo na uspon ka Tet Rusu, a zatim, kako smo planirali i ka planinarskom domu Di Gute. Očekuje nas oko1650 metara uspona pod punom opremom. Prije poslednjeg jačeg uspona ka Tet Rusu, Danku se javljaju mučnina i jaki bolovi u stomaku. Pravimo pauzu, međutim stanje se ne popravlja. Odlučujemo da nastavimo, a njemu ostavljamo radio stanicu da budemo na vezi. Planiramo kampovanje na Tet rusu, samo da Danko izađe. Međutim Dankovo stanje je sve gore ali ne odustaje od pokušaja da nastavi uspon. Nakon višečasovne borbe ipak odustaje od uspona i vraća se ka stanici za voz. Na vezi smo bili sve do njegovog dolaska na stanicu i silaska u Šamoni. Mi nastavljamo dalje i na Tet Rus (3165 mnv) izlazimo u 14,30 časova gdje odmaramo do 14,40 časova.
Nakon odmora stežemo zube i nastavljamo uspon. Pred nama je stijena visoka 600 metara. Prva prepreka, takozvani „kuloar smrti“, koji je za vrijeme našeg odmora bio više puta obasut stijenama koje su se obrušavale sa litica. Na sreću niko pa ni mi nije povrijeđen. Na dom Di Gute (3817 mnv) izlazimo u 18,30 časova. Dolazimo u jedan drugačiji svijet. Naime ovde dolazimo na područje planine koje je pod debelim naslagama vječnog leda i snijega. Prizori zbog kojih Mon Blan nosi takvo ime. Odmah iznad doma pronalazimo mjesto u snijegu i postavljamo šator. Ono što ću teško zaboraviti je zalazak Sunca koji sa ovoga mjesta izgleda jedinstveno. Kako je pala noć tako smo i mi pali u san.
18.08.2012. godine.
Alarm zvoni, tri su sata ujutro. Ustajanje, pakovanje. Na uspon krećemo u četiri sata. Pored naše, na snježnim padinama još desetak naveza. Neki su već prilično odmakli, no nama se ne žuri. Vremenska prognoza je dobra, očekuje se lijep dan. U svitanje stižemo na sklonište Valot gdje pravimo planiranu pauzu za čaj. Nakon što smo se okrijepili toplim čajem i odmorili oko 40 minuta nastavljamo ka vrhu. Koraci na ovoj visini su prilično teški, osjeća se nedostatak kiseonika. Nekoliko naglih pokreta i već ste zadihani. Napredujemo polako, ali bez dužih pauza i već oko 10 časova nakon savladanih 1000 metara uspona bili smo na vrhu Mon Blana (4810 mnv).
Sreća, zadovoljstvo, osmjeh ali i žal što Danko nije sa nama. Prošle godine radi lošeg vremena, ove radi zdavstvenih problema ali sam siguran u onu narodnu „treća sreća“. Upornost se uvijek isplati, pa ne sumnjam da će se već sledeće godine vratiti na Mon Blan i popeti se do vrha.
Na vrhu smo bili oko sat vremena. Na horizontu sve sami poznati vrhovi. Jasno se vidi i Materhorn, naš sledeći cilj u ovoj ekspediciji. Fotografisanje za uspomenu…
U 11 časova krećemo nazad. Dan bez oblačka, sunce prži ali srećom u leđa. Silazak je lagan, staza vidljiva, čvrsta i nakon nekoliko pauza, oko 15 časova bili smo na Di Guteu. Odmoramo nešto više od sat vremena, zatim pakovanje i silazak na Tet Rus gdje smo planirali noćenje.
Prilikom silaska niz jednu sajlu, Srđan povrijeđuje nogu. Nastavlja silazak opreznije i sporije. Na Tet Rus dolazimo oko 19,30 časova. Postavljamo šator i noćimo.
19.08.2012. godine.
U 9 časova krećemo sa Tet Rusa ka stanici na koju stižemo u 12,15 časova. Srđanu se pojavljuje otok na koljenu, što nas je prilično zabrinulo. Pošto smo sišli u Šamoni i istuširali se u objektu pokraj žičare osjeća se ogromno olakšanje, kao da smo skinuli pola umora. Ručamo i odmah krećemo ka Materhornu u Italiju.
Oko 16 časova dolazimo u Červinju, skijaški centar u podnožju Materhorna. Međutim, Srđanovo stanje je sve gore, otok je zahvatio i stopalo pa donosimo odluku da odustanemo od uspona. Ipak je to planina na koju treba krenutu potpuno spreman, ni u kom slučaju povrijeđen. Poslijepodne provodimo u ovome malom gradiću i svi primjećujemo koliko su nam Italijani sličniji od Francuza. Ljudi su srdačniji, komunikativniji, onaj naš južnjački temperament.
Nakon što smo se „sabrali“ pravim espresom i probali pravu picu palimo auto i krećemo ka Balkanu. Usput razmišljamo gdje bi još mogli otići. Nekako nam je zajednički utisak da nam je Mon Blan „malo“. U opcijama su Marmolada u Italiji ili Grosglokner u Austriji. Međutim odlučujemo se za Triglav u Sloveniji, jer nam za taj uspon treba samo jedan dan.
20.08.2012. godine.
Oko 6 časova iz pravca Jesenica dolazimo na Vrata (1000 mnv), dolini u podniožju Triglava. Odmaramo do 7 časova zatim krećemo na uspon, Srđan ostaje. Do vrha iz ovoga pravca treba savladati skoro 1900 metara uspona. Prvi put smo ovdje, pa se kod prolaznika raspitujemo o stazama. U razgovoru sa jednim alpinistom dobijamo preporuku da krenemo Tominškovom stazom, što smo i uradili. Takođe nam je rekao da nam nisu potrebni pojas i prusici sa karabinerima za feratu. Međutim, na ovoj stazi uzbuđenja nisu izostajala. Mnogi dijelovi staze su jako eksponirani, ali i dobro obezbjeđeni tako da smo istinski uživali prolazeći po metalnim klinovima preko triglavskih ambisa. Ipak, svakome preporučujemo da ponese opremu za osiguravanje kao i šljem. Za uspon na Triglav iz ovoga smjera potrebno je 7 časova, mi idemo prilično brzo, ali već nakon četiri sata uspona Danko je u problemu, ovaj put je uzrok obuća. Pošto nismo planirali uspone na niže planine ponijeli smo samo čizme za visoke planine i zimske uslove koje se na Trilavu ni u kom slučaju ne koriste ljeti. Ali ne odustaje se, idemo znatno sporije i oko podne dolazimo na planinarsi dom Kredarica ( 2515 mnv). Nakon odmora nastavljamo dalje na završni uspon ka vrhu. Prilično eksponirana stijena triglavskog vrha ali i odlično obezbjeđena. Slovenci su se potrudili da odlično osiguraju ovu, inače vrlo posjećenu planinu. Mnoštvo željeznih klinova, ankera povezanih sajlama a posebno interesantne su stepenice uklesane u stijene. Na stazi srećemo mnogo ljudi, svih uzrasata, od pet do ko zna koliko godina. Godine u Sloveniji nisu nikakva prepreka da bi se ljudi bavili planinarenjem. A tek atmosfera u grupama koje ne skidaju osmjeh sa lica i nerjetko pjevaju. Nigdje ni traga od bilo kakvog odpada, zaista jedan odnos prema planini kakav se ne može vidjeti nigdje. Na vrh Triglava (2864 mnv) izlazimo oko 14 časova. Vrijeme nam je i ovdje bilo „kao naručeno“. Na vrhu smo ručali i nakon odmora krenuli nazad. Svjesni da će povratak biti mnogo teži nego uspon s obzirom kakve probleme imamo sa obućom. Cilj nam je bio do mraka stići na sigurnije dijelove staze kojom smo izašli što nam i uspjeva. Na Vrata smo sišli tek oko 21 čas. Onako umorni raspremamo podmetače i upadamo u vreće.
21.08.2012. godine
Oko 6 časova zvoni alarm, budimo se kako smo i legli, napokon smo se naspavali. Tako odmorni palimo auto i krećemo ka Trebinju. U Trebinje stižemo oko 17 časova. Eto, za nama je još jedno planinarsko iskustvo, do sledećeg DA SMO ZDRAVO!
Evo i nekoliko podataka o troškovima:
Putarina kroz Hrvatsku 30 evra (u jednom pravcu)
Putarina kroz Italiju 52 evra (u jednom pravcu)
Tunel ispod Mon Blana 49 evra (povratna)
Kamp u Šamoniju 30 evra (jedan dan)
Žičara i voz 26,70 evra (povratna)
Dom Tet Rus 17,5 evra (jedan dan)
Dom Di Gute 35 evra (jedan dan)
Kampovanje kraj domova je besplatno
Gorivo u Italiji je skuplje za 40 centi, nego u Sloveniji.
Izvještaj sastavio Igor Škero
0 komentara