Volite planinarenje i svjesni ste svih blagodeti ovog hobija. Razmišljate kako da svojoj djeci, unucima, bratićima, sestrićima ili klincima iz komšiluka usadite istu ljubav. Da se zaljube u sve ono što uzvišenja oko nas nude. Ništa lakše! Samo im osmislite ture koje će ih opčiniti, uvesti u svijet doživljaja i ponuditi neku pamtljivu priču uz obilje podrške i korpu dobrog raspoloženja, a prije svega pametan odabir destinacije.
Grupa planinara PD „Vučji Zub“ ovaj put je dobila ideju da osmisli jednu sunčanu martovsku nedjelju koja će, nadamo se, biti nezaboravna za dvoje mališana, uzrasta 4 i 6 godina, a i da se i mi stariji dobro zabavimo i nešto naučimo. Izbor je pao i ideja je bila da se prvo okušamo u usponu na Tvrđavu Blagaj koja se nadvila nad istoimenim naseljem u blizini Mostarskog aerodroma. Put do početka staze nije teško pronaći i sam pogled na utvrđenje vam u tome pomaže. Već na samom startu shvatili smo da nismo jedini koji su se ovdje uputili. Izabrali smo, izgleda, popularno odredište.
Do samog zamka vodi izuzetno uređena staza koja na više mjesta nudi odmor na drvenim klupama, dok su na pojedinim dionicama postavljeni i stubovi povezani užadima kao rukohvati. Ova lokacija i naš cilj zasigurno su interesantni ljubiteljima istorije, naročito onima koji su zainteresovani za predosmanski period ovog podneblja. Neka od predanja kažu da je ovaj grad nastao na kasnoantičkoj utvrdi i bio je jedan od najznačajnijih gradova kojima su kasnije vladale Kosače. Opasan je tvrdim bedemima s nazubljenim vrhovima koji su i danas atraktivni za ljubitelje dobre fotografije. Iako je u prilično ruševnom stanju, da se primjetiti da je urađeno i nekoliko projekata konzervacije i restauracije.
Nama je bilo potrebno nekih pola sata uspona laganim hodom uz odmore koje su klinci tražili. Njihovo oduševljenje nije se moglo sakriti i uslijedilo je bezbroj pitanja o princezama i prinčevima koji su tu nekada stanovali. Niste ni svjesni kako dječija mašta proradi na ovakvim lokacijama.
Kada smo nakon sat ipo vremena provedenog pri usponu, obilasku tvrđave i silasku stigli i do improvizovanog parkinga shvatili smo da djeca imaju još snage i da bi ovaj dan mogao ponuditi još puno toga.
Sijalica ideja se upalila i jednoj tetki je na um pao Počitelj. Svi se pogledašmo i moj prijedlog je u trenutku prihvaćen. Usput smo, naravno, svratili do Blagaja, Bune i Bunice, bacili oko na smaragdnu boju Neretve i shvatili koliko ljepote svaki dan upiju svi ti ljudi koji žive tu i uživaju u ovom krajoliku. Tu je i manastir Žitomislić, oaza mira i molitve za sve putnike koji tu svrate da okrijepe dušu i upoznaju se sa duhovnim nasljeđem Pravoslavlja u ovom djelu Hercegovine.
A Počitelj je za šestogodišnju Iskru i četverogodišnjeg Matiju bio pravo otkrovenje. Tog dana ovo dvoje mališana bili su neumorni i sve im je bilo zanimljivo. Hiljadu zašto, hiljadu zato! Na primjer, kako tako maloj djeci objasniti zašto postoje ruševine i kada je, kako i ko to uradio. U davnoj prošlosti? Više puta…kako to? A šta je to istorija? Ipak, mnogo zabavnije je bilo posmatrati to dvoje klinaca kako proučavaju izgled kapija u ovom gradiću koji su ih podsjetili na Čiča Glišu koji zvižduće što nas je sve nasmijalo, a i pogled na unutrašnjost dvorišta donijela je pitanje ko tu živi. Možda patuljci, zaključujemo , sudeći po veličini nekih kuća. Radoznalost je djeci dala snagu da savladaju stepenik po stepenik tako da smo uspjeli obići sve važnije tačke ovog lokaliteta, i one najvisočije, iako nismo to očekivali.
A Počitelj je tog proljećnog, nedeljnog popodneva bio idealan i za dobre fotografije. Možda je falilo još malčice sunca. Mediteransko bilje koje krasi dvorišta i prozore građevina posebno nas je razveselilo, kao i lokalni prodavci koji nude okrepljenje u malim fišecima punim suvih smokava, mandarina, urmi, oraha…
O znamenitostima i istoriji Počitelja možete čitati iz mnogobrojnih izvora koji nude informacije. Mi smo ga doživjeli ovaj put iz dječijeg ugla koji je možda i mnogo istinitiji i pamtljiviji. Do nekih sljedećih tura za one najmlađe pozdravljaju vas jedan vragolasti Matija, jedna radoznala Iskra i njihovi vodiči kroz ove i neke nove planinarske priče.
Da smo zdravo!
Ana Vlatković
0 komentara