Jednodjelni izlet do Cetinja i Njegoševog mauzoleja na Lovćenu 22. maja, izgleda da je bio suviše turistička aktivnost za većinu iskusnih članova „Vučjeg zuba“, ali je privukao grupicu planinara riješenih da te nedjelje zajedno prošetaju i lijepo provedu dan, prosto u pozitivnoj energiji.
Iako je ta ideja okupila samo šestoro planinara različitog životnog doba i planinarskog staža ― od iskusnih planinara do novajlije kao potpisana, program je apsolutno ispunjen. Moglo bi se čak reći da je premašio očekivanja u razmjeni pozitivne energije. Svako je ponešto znao o putu, predjelu, istoriji, umjetnosti, ljudima i događajima — i saopštavao to ostalima; sve je bilo povod za duhovitost, pogotovo sitni problemi; tačno nam se nije rastajalo uveče i nastavili smo druženje u Trebinju, dok smo obračunavali troškove, a pridružili su nam se i neki planinari koji nisu išli…
Do Boke smo došli novim crnogorskim putem Vilusi ― Morinj. Popeli se do Cetinja starim putem kralja Nikole iznad Kotora, uz Lovćenske Strane, a preko 25 okuka, uključujući i čuvenih 5 da se napiše M za kraljicu Milicu. Poslije 950 m uspona (istina kombijem), stigli smo na prevoj Krstac i čuveni vidikovac, gdje smo se malo odmorili od vožnje (koja, kao što znate, teško pada planinarima), te fotografisali prekrasan pogled na Nevjestu Jadrana, te nezaobilazno M za Milicu. Poslije kraćeg zadržavanja, nastavili smo put Njeguša, pored rodne kuće „vladike Rada“, preko Cetinja, pa ušli u Nacionalni park Lovćen — centralni i najviši dio Lovćenskog masiva sa dva najviša vrha Štirovnik(1794m ) i Jezerski vrh (1657m). Inače, od Cetinja do Njegoševog mauzoleja na Jezerskom vrhu vodi uzani asfaltirani put dužine oko 13 km, a kroz opjevana Ivanova Korita. Naravno, u sklopu turističke ponude Naciopnalnog parka Lovćen, u podnožju mauzoleja Petru II Petroviću Njegošu obaviješteni smo o tom graditeljskom poduhvatu iz 1974. a počev od „tradicionalnog crnogorskog pozdrava“, za koji su neki od nas mislili da se ne smije odbiti ― „potezanja“ loze iz flaše.
Poslije „tradicionalnog pozdrava“ slijedi 461 stepenica do platoa sa mauzolejom, odakle se pruža pogled zbog kojeg je Vladika želio da ga sahrane na Jezerskom vrhu. Taj vladičanski pogled obuhvata: Boku Kotorsku, Budvansku rivijeru, ali i masive Orjena, Rumije, Prokletija; vrhove Prekornice, Komova, Sinjajevine, Durmitora… Samo što je Vladika, uz pogled, želio i da leži u osvećenom prostoru, gdje postoje svijeća, kandilo i tamjan, odnosno ― u skromnoj kapeli koju je na tom vrhu podigao 1845. godine. Samo što prošlom sistemu, tj. komunistima, kapela nije odgovarala. Zato je na samom vrhu podignut mauzolej i Vladika „oduzet“ iz odabranog groba, te smješten u katakombu ispod granitnog spomenika od 28 tona. Njegoševa kapela je razorena, kamenje razbacano niz strane, te nepravljen okrugli i ograđeni prostor, nešto kao gumno. Što bi rekao jedan Crnogorac: “Da ustane Rade Tomov, pa da vidi…“ Naravno, trebinjski planinari su, poslije silaska u katakombu s Njegoševim posmrtnim ostacima, prvi pohrlili do onog osvećenog prostora, makar se sada zvao i gumno. Ne bih tumačila zašto, ali kako je koji posjetilac zavirivao iza mauzoleja, odmah je hrlio na taj privlačni krug.
Na povratku smo svratili da natočimo vode sa Korita Ivanova, pošto je jedna članica pokazala interes za njena opjevana svojstva. Naravno, vođa puta je, uz vokalnu pratnju, obavijestio koliko u nekim stvarima pomaže ta voda, što je od strane društva i dokumentovano. Potom smo se spustili do istorijske prestonice Cetinja i Manastira Sv. Petra Cetinjskog, koji je grad-tvrđava u malom. Jezgro čini mala crkva Rođenja Bogorodice, sa netruležnim moštima Svetog Petra Cetinjskog, rukom Svetog Jovana Krstitelja, česticom časnog Krsta Gospodnjeg i čuvenom ikonom Bogorodice Filermose. Južno od nje su dvospratni konaci sa arkadnim vijencima, tzv. Njegošev konak sa riznicom manastira, a u samom dvorištu se nalazi rekonstruisano gumno, koje je Njegoša inspirisalo kao mjesto događanja mnogih scena u „Gorskom vijencu“ Umjesto obilaska ostalih znamenitosti Cetinja, opredijelili smo se za šetnju tom istorijskom prestonicom, odnosno Njegoševom ulicom, u kojoj se nalaze brojna stara konzulanstva Rusije, Francuske, Engleske, Turske i — potragu za dobrim restoranom. Na preporuku Cetinjana, svratili smo „Kod Koleta“ u istoj ulici i nismo se pokajali. Štaviše, i to je bio povod za vrcave šale, od objavljivanja ko je prvi vidio dno tanjira, preko iznenadne kiše i kišobrana u kombiju, do veselih razgovora sa konobaricom, koja je spontano prihvatila naš opušteni način… Poslije kiše smo se istim putem spustili do Kotora, obišli Stari grad i popili kafu (sve između pljuskova) i stigli uveče u Trebinje. Šta je bilo u Trebinju, napisano je na početku.
Do sljedećeg druženja i da smo zdravo!
Izvještaj sastavila: Vesna Kešelj.
0 komentara