Zbog pitome klime i intezivne mediteranske vegetacije nosi epitet „Zeleno ostrvo“ , biser je Jonskog mora. Dučić reče da je to jedno od najljepših ostrva uopšte. Ime je dobilo po nimfi Kerkiri, ženi Posejdona – Boga mora… Grad Krf datira iz vremena prije Hrista. Tokom burne istorije u upravljanju Krfom su se smjenjivali razni narodi – Rimljani, Vizantija, Venecija, Francuska, Engleska i Grčka. Svi su ostavljali svoj trag i dali zajednički pečat današnjem fenomenalnom izgledu Krfa.
Idealan je izbor za turističko putovanje u slučaju da ste pripadnik bilo kog naroda, npr: Portugalac, Finac, Bjelorus, Hrvat, Kanađanin, Rumun, Alžirac… ali ako ste Srbin … u tom slučaju putovanje više nije izbor nego obaveza, ne turističko nego pokloničko. Ne postoje izgovori i ne postoje prepreke. Da to nisu uradili u nemogućim uslovima prije 100 godina naši preci – pitanje da li bi nas uopšte bilo, i ako bi nas kojim slučajem bilo, kakvi bismo to mi ljudi bili.
Elem, organizacioni i tehnički planovi za putovanje su počeli početkom ove 2016. godine i trajali su do samog putovanja, imali smo redovne mjesečne sastanke. Zamimljivo je da je broj zainteresovanig ljudi od početka ostao nepromjenjen. Dio biciklista, koji nisu bili sigurni da mogu da imaju slobodne dane ili su imali obaveza korektno su se odjavili od početka. Biće prilike, tu smo.
02.09. smo se uputili biciklima na put od oko 600 km. Uprkos virozi većine članova ekspedicije vozili smo četiri dana za redom etape:
1) Trebinje – Bar (Jadranskom magistalom), 120 KM
2) Bar – Skadar – Drač, (lokalni put, magistrala i autoput), 147 KM
3) Drač – Valona (autoput), 121 KM
4) Valona – Saranda (težak planinski prevoj, magistrala), 125 KM
U Sarandi su nas dočekali momci iz moto kluba „TNT“ iz Trebinja , ali dočekala nas je i jaka kiša. Postojala je mogućnost da se direktno prebacimo trajektom iz Sarande na Krf (motoristi su se prebacili posle par dana hidrogliserom). Iz praktičkih razloga mi smo odabrali Grčku luku Igumenica udaljenu 60-ak KM od Sarande, prebacili smo se autima, zatim dalje trajektom na Krf. Na Krfu smo proveli dva dana. Kiša je prestala tek drugog dana. Ipak, uspjeli smo u namjeri da posjetimo mjesta koja smo planirali. Interesantno je da smo smještaj na Krfu našli u Guviji, tamo je luka gdje su se prije 100 godina iskrcali prvi Srpski vojnici. Prilikom čekanja broda za Vido opet smo sreli „TNT“. Naravno, zajedno smo se ukrcali i posjetili spomen kosturnicu Srpskim vojnicima. Po povratnku u grad Krf obišli smo muzej Srpska Kuća i kustosa gospodina Ljubomira Saramandića kao i Srpsku radnju koju vodi Željko Popović. Naišli smo na odličan prijem na čemu im se zahvaljujemo u nadi da ćemo se opet uskoro viditi. Nakon uspješno obavljenog cilja obišli smo i grad Krf…. radnje, restorane, taverne, kafiće, plaže…

Zahvaljujemo se sponzorima koji su prepoznali važnost i značaj ekspedicije i rado nam pomogli u ovoj pokloničkoj akciji:
„HET“ i „Swisslion“ – pokrili najveći dio troškova,
„Mankom“, „Apis d.o.o.“, „ElektroHercegovina“, Restoran „Hedonia“, „Caffe Bulls“, „Caffe Azzaro“, „Caffe Klub“, „Vinarija Tvrdoš“, „Restoran Tarana plus“, hematološka laboratorija „Herzlab“ , pekapa „Artos“

Tamo daleko gdje cveta limun žut, tamo je Srpskoj vojsci jedini bio put…

Izvještaj sastavio: Mićo Milošević
 

Kategorije: Izvještaji

0 komentara

Ostavite odgovor

Avatar placeholder

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.