Jubilarni, 15-ti  „Uspon na Vučji zub i vrhove Orjena“ u organizaciji našeg društva izveden je u subotu, 13. oktobra 2018. godine.

Vremenske prilike u oktobru išle su nam na ruku, jutra prohladna, dani sunčani i topli, bez padavina, dugoročna prognoza je najavljivala nastavak miholjskog ljeta, idealni uslovi za jednu ovakvu akciju. Odmah po objavljivanju poziva na društvenim mrežama vidjela se velika zainteresovanost društava i pojedinaca iz okruženja,  koji su najavili dolazak, rezervisali smještaj u planinarskom i izviđačkom domu ili u Trebinju. Dan prije akcije pristiglo je pedesetak planinara iz Srbije koji su izveli uspon na Leotar.  Relativno lak uspon cestom do releja i naizgled mala nadmorska visina su izgleda prevarili i iskusnije planinare, pa su sa vrha u grad sišli izuzetno strmom stazom „vertikala“, što su  mnogi osjetili prilikom subotnjeg uspona.

U subotu ujutro organizovan je prevoz iz Trebinja do doma na Tulima, a odatle do polazne tačke uspona – izletišta Ubla. Sigurno da smisao planinarenja i ovakvih akcija nisu statistika i igra brojki, ali treba naglasiti da je ovo do sad najmasovnija akcija i da se na Ublima okupilo oko 180 planinara iz  25 društava sa područja RS/BiH, Srbije i Crne Gore.

Plan akcije je predviđao mogućnost izbora jedne od tri ponuđene varijante:

           – Ubla – Koprivni do – Jastrebica – Vučji zub – Dobri do – Pirina poljana – Ubla (teška varijanta, dužina staze 17,3 km sa ukupnim usponom oko 1100 m;
           – Ubla – Koprivni do – Jastrebica – Pirina poljana – Ubla (srednje teška varijanta) dužina staze oko 15 km, sa ukupnim usponom oko 900 m;
           – Ubla – Pirina poljana – Ubla (laka varijanta) – pripremanje čaja, uz mogućnost odlaska do Ledene pećine); dužina staze 11 km a do Ledene pećine 16 km, ukupan uspon oko 500 m

Nakon upoznavanja sa karakteristikama pojedinih staza, šarolika kolona se uputila ka srcu Orjena. Dolaskom do Rastiješ dola, slijedi prva kraća pauza i razdvajanje – uspon ka Velikoj Jastrebici i Vučjem zubu (srednje teška i teška); i nastavak cestom ka Pirinoj poljani i Dobrom dolu (laka varijanta).

Sledećih oko 2800 metara uspona ka grebenu Jastrebice, dobro obilježena staza prekrivena debelim slojem lišća vijuga kroz visoku bukovu šumu. Pri kraju šume, kod „kilave bukve“ slijedi prvi veći odmor, nakon nekoliko minuta kolona planinara izlazi iz šume, po prvi put je obasjavaju sunčevi zraci i napreduje ka grebenu. Kretanje grebenom je tek priča za sebe. Puca pogled na sve strane od mora do crnogorskih i hercegovačkih planina, kolona se otegla i izlazi na vrh…ali koji? Tek prvi u nizu, a do pravog vrha ima ih još tri, što domaćini i iskusniji učesnici objašnjavaju gostima koji su tu po prvi put, prateći njihove reakcije. Nakon nešto više od tri sata hoda, veći dio planinara dolazi na vrh Velike Jastrebice (1865 mnv), najviši vrh masiva Orjena na području Trebinja. Slijedi duži odmor, dok pristigne i začelje, uživanje na suncu, škljocaju fotoaparati, masu planinara nadlijeće dron sa kamerom, većina koristi priliku da sadržajem iz ranca povrati dio izgubljene energije. Nakon oko sat odmora slijedi zajedničko fotografisanje i prva grupa (teška varijanta) kreće put Male Jastrebice i Vučjeg zuba. Domalo kreće i druga grupa (srednje teška) koja će se, nakon spuštanja grebenom do Presla odvojiti desno i spustiti u Pirinu poljanu, gdje ih čeka naša ekipa sa toplim čajem.

Grupa koja je odabrala tešku varijantu nastavlja ka Vučjem zubu  i ubrzo ulazi u predio zvani Kršeljev Mramor. Iako smo u najavama, a i tokom uspona objašnjavali da se radi o izuzetno zahtjevnom pravcu, punom škrapa, jama, eksponiranih dijelova, nestabilnih stijena i slično, za ovaj pravac odlučilo se oko osamdesetak učesnika. Oni koji idu prvi put ubrzo su shvatili zašto je za relaciju od Jastrebice do Vučjeg zuba,  koji kao da je tu, nadohvat ruke; dužine 2,5 km predviđeno vrijeme od 2 sata. Staza, ili bolje rečeno – obilježeni pravac kretanja vodi kroz kraš kakav većina prisutnih nije mogla ni zamisliti, vijuga naizgled nemogućim pravcima, kamen oštar poput žileta (većina se tek tad sjeti rukavica, koje su obično ostale kući ili u drugom rancu!!!) a dobrom dijelom se treba kretati uz pomoć ruku, dok su štapovi beskorisni. Ipak, divlja ljepota Kršeljeva Mramora je prevladala, niko nije odustao i oko tri sata popodne kompletna grupa se okupila na Vučjem zubu. Posle kraćeg odmora, upisa u knjigu posjetilaca, zajedničkog fotografisanja, slijedi povratak – silazak ka Dobrom dolu i Pirinoj poljani. U Pirinoj poljani slijedi odmor i osvježenje – hercegovačkim čaj; nakon čega planinari po grupama odlaze ka Ublima gdje ih čeka prevoz za Tuli. Posle veranja po liticama Orjena, tih sedam kilometara šumske ceste, konstantno u blagom padu, dođu kao odmor.

Dolaskom na Tuli umorne planinare čeka ručak – neprevaziđeni pasulj koji pripremaju kuvari Odreda izviđača Trebinje. Naveče, posle kraćeg odmora slijedi rezime akcije i podjela zahvalnica; a onda opušteniji dio – zabava uz muziku do ranih jutarnjih sati.

Nedelja je po planu predviđena za slobodne aktivnosti, domaćini su tu da pomognu. Neki od učesnika se pakuju i kreću kućama, jedan dio koristi sunčano vrijeme za uspon na Leotar; neko da obiđe Trebinje i okolinu, nekoliko ih je skoknulo do Dubrovnika; neko za odmor i „gušterisanje“ po baštama kafića. U popodnevnim satima akcija je i zvanično završena i učesnici odlaze kućama. Sudeći po reakcijama – uživo i na društvenim mrežama – nisu krili oduševljenje produženim vikendom u Trebinju, organizacijom, uređenm stazama, Orjenom, koga su neki po prvi put upoznali, uz obećanje da će doći opet. Više fotografija, video zapisa i tekstova može se naći na našem fejsbuk profilu, kao i profilima društava i pojedinaca, učesnika akcije.

Ovim putem zahvaljujemo svim učesnicima akcije, sponzorima i svima koji su na bilo koji način pomogli organizaciju. Do nekih novih susreta, poželimo im sve najbolje našim tradicionalnim pozdravom – DA SMO ZDRAVO!

 

Tekst: Mišo Kovačević

 

 


0 komentara

Ostavite odgovor

Avatar placeholder

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.