Bez obzira na prognozirane ekstremno niske temperature i povremene padavine odlučeno je da se krene i pokuša popeti nejvisočiji vrh Republike Srpske, Maglić (2386 mnv).
Ekipa od sedam članova (Milorad Jovanović – PD „Volujak“ Gacko, Dragan Radić – PD „Soko“ Ljubinje, Danko Karić, Ozrenko Sudar, Srđan Milivojević, Marko Ukropina i Igor Škero – PD „Vučji zub“ Trebinje) se uputila u ovu avanturu.
Petak 10.12.2010. godine
Krenuli smo (Danko, Ozrenko, Srđan i Igor) iz Trebinja po planu u 05,00 časova. Druga grupa (Milorad, Dragan i Marko) je zbog obaveza na poslu krenula u 13,00 časova, svjesni da će dobar dio puta do Trnovačkog jezera preći po noći. Na Suhoj smo bili spremni za polazak u 08,00 časova. Radi razrovanog puta od predhodnih kiša iz Suhe smo na uspon pošli od kapije pokraj magistralnog puta. Na balvaništu smo bili nakon dva ipo sata, a na ulazu u Suvu jezerinu za još jedan sat. Na Suvoj jezerini nas dočekuje neobičan prizor. Naime Suva jezerina je sve samo nije suva. Zaravan između Volujaka i Maglića je bila potpuno potopljena. Odlučujemo da probamo zaobići novonastalo jezero sa desne strane preko jako teškog terena, što nam i uspjeva. Na Suvoj jezerini smo izgubili oko dva sata vremena umjesto planiranih pola sata. No trud se isplatio, na Trnovačkom jezeru smo bili u 14,00 časova. Počinje padati sitan snijeg praćen vjetrom sa sjeverozapada. Temperatura oko -10 stepeni. Odmah smo pošli ka Rudinskim katunima u podnožju Trnovačkog Durmitora i smjestili se u jedan. Danku i Ozrenku se javljaju zdravstveni problemi pa su odmah upali u vreće za spavanje.
Po dogovoru radio stanicom uspostavljamo vezu sa drugom grupom i upozoravamo ih na stanje u Suvoj jezerini, svjesni da će imati velikih problema pri prelasku oko jezera jer će tu dionicu prelaziti po potpunom mraku. Srećom po njih snijeg koji je padao nije potpuno zatrpao naše tragove pa su se nekako uspjeli probiti do šume ispod Trnovačkog jezera. Vremenski uslovi su se pogoršavali, jaka mećava je vidljivost svela na svega nekoliko metara pa je ova grupa iako su pošli ka nama bila prinuđena da se vrati i prenoći u Novičinoj kućici pokraj Trnovačkog jezera, u kojoj se ne može ložiti vatra. Srećom po nas koji smo bili u gornjem katunu pokraj katuna smo pronašli drva i većinu noći proveli u loženju vatre na ognjištu tako da smo temperaturu u katunu podigli na podnošljivih -10 stepeni.
Subota 11.12.2010. godine
Ustajanje u 06,00 časova. Iako je temperatura bila oko -15 stepeni, osvanuo je dan kao iz bajke, nebo bez oblačka, vjetra skoro da nema a sunce je počelo da obasjava okolne vrhove a naš pogled je bio usmjeren ka samo jednom. Ozrenko se oporavio ali Danko nije, pa odlučuje da ne ide na uspon bojeći se da se stanje ne pogorša. Doručkovali smo i odmah počeli sa pripremama za uspon, spakovali smo opremu i pošli ka grupi u Novičinoj kućici. Tu zajedno sagledavamo okolnosti u vezi uspona. Naime snijeg koji je tokom noći padao je jako sitan i suv a pao je po ledenoj podlozi koja je ostala poslije nedavnih kiša što ni najmanje nije dobro za penjanje. Dragan i Mićo su najiskusniji i prilični su skeptični. Tako da u jednom trenutku ima govora da se od uspona odustane. Međutim, pada dogovor da se ipak proba krenuti prema Šarenoj lastvi i na licu mjesta da se donese odluka dali da se penjemo ili ne. Od uspona odustaje i Dragan koji je u probijanju oko Suve jezerine imao nekoliko neugodnih padova, srećom bez većih posledica. Radi svega ovoga na uspon smo pošli tek u 9,00 časova.
Idemo pokraj jezera koje je djelimično zaleđeno i ulazimo u bukovu šumu a malo zatim i na brežuljak iznad šume. Napredujemo dobro i bez većih problema dolazimo na Šarenu lastvu. Stanje je mnogo bolje nego što smo očekivali. Oko 10,00 časova dolazimo skoro do sredine Šarene lastve. Podloga je sve tvrđa i oko 11,00 časova stavljamo dereze. Nakon toga bez većih problema savladavamo potpuno zaleđenu dionicu do Carevog dola na koji izlazimo u 12,00 časova. Poslije kraćeg odmora nastavljamo dalje ka našem cilju sve sigurniji da ćemo uspjeti u namjerama. Oko 13,20 časova dolazimo na Crnogorski Maglić sa kojeg nam se ukazao i naš najvisočiji vrh. Vremanske prilike se pogoršavaju. Sa sjeverozapada nadire naoblačenje nošeno jakim vjetrom. Bez većih problema savladavamo klanac pod samim vrhom a na vrh izlazimo u 13,50 časova. Na vrhu smo bili tek toliko da se fotografišemo. Jak vjetar i ekstremna hladnoća (temperatura oko -25 stepeni) su nas prinudili da se ne zadržavamo duže od dva minuta na vrhu. Silazak je teži nego što smo očekivali. Uslovi za kretanje nemogući. Jak vjetar, vidljivost na pojedinim mjestima svega nekoliko metara, ekstremna hladnoća. Srećom po nas pa smo imali „GPS“ uređaj (koji je pojedinim trenucima prestajao sa radom vjerovatno zbog niske temperature) pa smo nekako pronalazili pravac kojim smo došli. Oko 15,30 dolazimo do Carevog dola gdje na kratko odmaramo zatim nastavljamo ka Trnovačkom jezeru na koje stižemo oko 17,00 časova, tačno pred noć.
U katunu nas dočekuje Danko sa šerpom toplog čaja na sveopšte oduševljenje. Nevrijeme koje je naišlo nije trajalo dugo a nakon njega je vrijeme „omekšalo“ pa smo u drugu noć ušli sa mnogo višim temperaturama. U katunu uz vatru je izlazila na +4 stepena, dok je napolju bilo oko -5 stepeni. Noć provodimo sabirajući utiske i pregledajući fotografije sa ovoga po mnogo čemu interesantnog uspona. Naravno ostaje žal što sa nama na vrhu nisu bile naše kolege Danko i Dragan.
Nedjelja 12.12.2010. godine
Ustajanje u 07,00 časova. Nakon doručka kafa, čaj, pakovanje i sređivanje katuna zatim spuštanje ka drugoj grupi na jezeru. Trnovačko jezero skoro cijelo pod ledom. Prizor nesvakidašnji. Nakon kraće šetnje oko jezera krećemo ka vozilima na magistrali do kojih stižemo skoro u dušku. Zaustavljanje u Gacku i uz kafu još jednom sabiranje utisaka i dogovori za predstojeće uspone. A do tada DA SMO ZDRAVO!
Izvještaj sastavio Igor Škero.
Video sa ovoga uspona —> KLIKNI!
Evo i podataka sa „GPS“ uređaja:
Suha – Balvanište 8400m (korištena je samo jedna kraća prečica).
Balvanište – Ulaz u Suvu jezerinu 2600m.
Ulaz u Suvu jezerinu – izlaz iz Suve jezerine 1800m (kao što je opisano u izvještaju nije se kretalo markiranom stazom).
Izlaz iz Suve jezerine – Novičina kućica iznad Trnovačkog jezera 1614m (većim dijelom se nije kretalo markiranom stazom).
Novičina kućica – Rudinski katuni 1456m.
Novičina kućica – vrh Maglića 6800m.
Ukupno 22670m, što znači da je za tri dana pređeno 48252m (uzimajući u obzir da se relacija od Novičine kućice do Rudinskih katuna prešla dva puta).
Pod punom opremom(koja teži i do 25 kilograma) se prešlo 31740m, što govori da na ovakve uspone mogu ići samo psihofizički dobro pripremljeni planinari.
0 komentara