Prokletije. Bješket e Nemuna. (Bjeshkët e Nëmuna.) Prostiru se u tri zemlje i čine prirodnu granicu između Crne Gore, Srbije (Kosovo i Metohija) i Albanije. Gorostasni masiv na jugoistočnom rubu Dinarskog planinskog sistema, dug oko 650 km i površine oko 3.500 km², daje mu i najveći vrh. Jezerski vrh (Maja e Jezerces) u Albaniji, najvisočija je tačka Dinarida, kojom se oni uzdižu na 2.692 mnv. Inače, Prokletijski masiv nema neku centralnu grupu vrhova i sav je načičkan oštrim vrhovima sa surovim krečnjačkim liticama, koji zakriljuju doline sa razigranim planinskim rijekama i tirkiznim glečerskim jezerima…

A na kraju te Doline jezera, koja vodi na Maja Jezerce, dakle već na području Albanije – nalazi se i Maja Bojs (2.461 mnv), vrh na koji se rjeđe ide. Međutim, u sklopu redovnog ljetnog pohoda PD „Vučji zub“ na Prokletije (26-28. 07.2013.), predsjednik je ove godine poveo šest „zubića“ upravo na taj vrh. Inače, Maja Bojs je najvisočiji u toj Šokista (Scokista) grupi prokletijskih vrhova. smještenih između kraja Ropojanske doline, bivše vojne karaule Zastan i Doline jezera. Pošto tu Šokista grupu nadvisuje 65 m, mnogi Maja Bojs smatraju i zasebnim vrhom. Planinari ga, u tom dugom pješačenju od Vusanja (ili 7 km kraćem od bivše vojne karaule Zastan), najčešće prođu jer im je cilj najveći vrh Prokletija i Dinarida. Ali, kao što neko dobro primijeti: „Ko pogodi cilj, promaši sve ostalo!“ A ne ispevši Maja Bojs, promašili su najširi i najljepši pogled na Prokletije…

Ma ne samo najljepši pogled, propustili su svu silu pogleda na brojne prokletijske vrhove i ništa manje nego nebeske panorame na sve strane… Uskratili su svojim očima da vide kako ti prokletijski vrhovi stoje oko Maja Bojsa kao vojska sa zastavama. Svi onako goropadno lijepi i ujednačeno visoki, ali se pojedinačno istežu do krajnjih granica; kao da svaki teži da oštrim trzajem vrha pristigne ili odmakne malo od susjednog vojnika…

Gledajući s Maja Bojsa, s jedne strane se vide Dolina Tet i albanski Karanfili, sa najvećim vrhom Štikut (2.554 mnv); pa jedan do drugog, okružuju ga vrhovi: Maja Malisores (2.490 mnv), Maja Popluks (2.569 mnv), Maja Jezerces (2.694 mnv), Maja Kokervhake (2.508 mnv). Dalje nastavljaju crnogorske Prokletije: Maja Rosit (2.524mnv), najveći vrh masiva Bjeliča; pa Maja Kolate: Dobre (2.528 mnv) i Zle (2.534 mnv), potom Podgoja (2.021 mnv), a vide se i svi ti crnogorski Karanfili: Ljuljaševića (2.241 mnv), Sjeverni vrh (2.460 mnv), Južni vrh/Zlovrh (2.441 mnv). Još svuda vire i mnogi manji vrhovi, ali ko će to sve pohvatati…

Uglavnom, zastavama svojim zakriljuju ti surovi vrhovi Dolinu Ropojane i Buni Jezerce Dolinu (Dolina jezera), nazvanu po dva najveća, od ukupno šest jezera. Te zaklonjene i krečnjačkim liticama omeđene doline gledate odozgo kao na dlanu, prosto vam bodu oči svojom tirkiznom vodom! Još vidite kako ta Šokista grupa vrhova čini prirodni zid koji razdvaja dvije prekrasne doline. Pa ni to nije sve! Jedan od najupečatljivijih prizora koji vas gore dočeka je i čudesni grebenski zid Maja Bojsa, kojim se izlazi na sami vrh. Ta stjenovita ivica kojom prelazite posljednje desetine metara, dok vas strmoglavi ponori ćutke prate i slijeva i zdesna. Sve do samog vrha koji vam zaviče slobodom…

Konačno na 2.461 mnv – mogla sam da odgovorim samo blagodarenjem! Suštom zahvalnošću Bogu, tim prekrasnim Prokletijama koje su me pustile u svoja njedra, Milijani, Igoru, Voju, Janjetu i Fići – „zubićima“ koji su me poveli na taj uspon i čekali na vrhu i 45 minuta, naročito predsjedniku koji me je pratio na opasnom dijelu kuloara. Iako sam ja odbila njegovu pomoć i sasvim slobodno mogu reći da sam se ispela kako sam znala i umjela, moram priznati da je sam pojam predsjednik-u-blizini imao izvjesnu važnost…

Kao što je očito iz napisanog, ma koliko objektivno počela izvještaj o Prokletijama, u neko doba to postane nešto sasvim lično. Pa takav vam je moj odnos sa Prokletijama i tu nema pomoći! Zato i nisam namjeravala da pišem izvještaj o usponu na Maja Bojs. Lična stvar i gotovo! Ali je to predsjednik zatražio od mene još pri povratku s vrha, na Zastanu…

A kako je uopšte došlo do toga da ja penjem Maja Bojs, kad sam još u Trebinju rekla predsjedniku da je to preteško za mene i da ću penjati nešto lakše. Tamo gdje me Prokletije puste, ubijeđena da će to one same ugotoviti; kao i „Hamdovu stazu“ prošle godine. Pogotovo sam bila spremna za neki novi vrh jer sam „proguglala“ malo „Hamdovu stazu“ i našla samo termin od 8.avgusta, u sklopu bajramskih svečanosti. Međutim, u planinarskom domu „Branko Kotlajić“ u Grebaji bili su samo neki Česi. A umjesto uspona na vrh, pozvana sam u šetnju do onog izvora na 1.600 mnv i borovnice! Nadam se da možete zamisliti koliko sam se prevrtala u vreći prije konačne odluke, vjerovatno do iza ponoći….

Izgleda da je moja odluka pala skoro u isto vrijeme kad je dr Vlado saznao da će i te subote biti „Hamdova staza“ (i ispeli su Tanja i on Popadiju, Talijanku i Maja e Can), ali je to meni ostalo nepoznato. Na svu sreću, jer da sam mogla birati, ne bih ispela Maja Bojs. Ali za mene nije bilo biranja. Bilo je samo „Da“ ili „Ne“ Prokletijama! Zaspala sam tek kad sam osjetila nijemu sigurnost da trebam prihvatiti izazov Maja Bojsa…

Ustajanje u 5 i brzo spremanje. Istina, predsjednik me upozorio da je to preteško za mene, da se radi o drugoj državi i da ću im napraviti problem ako ne mognem dalje. S obzirom da je to već odlučeno oko ponoći, samo sam primila k znanju da moram izdržati do kraja…

Prvo vožnja do Vusanja, pa bodri polazak u 06:40 iz doline Ropojane, sa 950 mnv. Zagrijavajućih 7km makadamom do Zastana, uz skoro neosjetno savladavanje 400 m visinske razlike. Mir sunčanog jutra i odmor u Zastanu oko 7:3o, kod okrepljujuće zastanske česme. Onda opet uspon, ali u zavojima, kroz listopadnu šumu, taman da vas obraduje položenija staza i otvaranje vidika po izlasku iz šume…

Nismo nosili GPS pa uopšte ne znamo koliko smo kilometara prešli, ali po fotografijama znamo da smo u 08:50 bili na prevoju i granici s Albanijom, dakle 2 h i 10 ‘ žustrog hoda od polaska. Poslije graničnog kamena bez graničara i praznog bunkera iz nekog drugog vremena, ušli smo u dolinu sa 6 glečerskih jezera u nizu, kojom vodi staza do Maja Bojsa. Talasasta staza kojom se sve vrijeme penje, ali nenaporno, zbog smjenjivanja uzbrdica i nizbrdica. Uz redanje očaravajućih vidika: tirkiznih jezera u kojima se ogledaju zelene padine, krečnjačke litice, zaostali snježnici koji se ponegdje spuštaju do vode… Upijajući tu skrivenu ljepotu

Prokletija, radosno smo prešli još 600 m visinske razlike do odvajanja za Maja Bojs, na 1.950 mnv. Ukupno smo prešli već 1.200 m visinske razlike, ali bez velikog napora Još „samo“ 500 m do vrha. Iako strma, travnata padina uz Maja Bojs nije djelovala strašno. Samo oko 150 m krečnjačkog kuloara, kojim se izlazi na vrh. Ali, kao što već opisah, vrijedilo je truda…

Silazak niz kuloar bio je, naravno, nešto teži i sporiji. Ali kad sam dohvatila one štapove koje su mi Prokletije ubrale i osušile upravo za ovu priliku, pošto sam zaboravila planinarske u šatoru – mislila sam da sam odradila glavni napor! S pristojnim zaostatkom. Što u osnovi i jeste tačno, ali mi je silazak sa niz onu strmu padinu bio neočekivano spor. Još sporiji mi je bio silazak niz Dolinu jezera, pod vrelim suncem, gdje je ekipa imala vremena čak i za kupanje na posljednjem jezeru. Pa su me morali čekati i kod zastanske česme, mada je Milijana išla sa mnom. A čekali su me i poslije makadama…

Uglavnom, u Grebaju smo došli u 18.00 časova, tamo potrošena topla voda i nismo se nije mogli istuširati, a nikome nije ni bilo do večere. Sutradan povratak i „čađo“ diskusija do Trebinja. Priznato mi je da sad penjem prilično dobro, ali da silazim bez konkurencije sporo! I još štošta, zasluženo i pokusano…

Dovoljno snažno da na kraju vožnje zaključim: Hvala vam što ste mi priuštili Maja Bojs i najljepši pogled koji sam u životu vidjela. Blagoslovite mi ono čekanje jer sam uložila krajnji napor i pomjerila sam svoju granicu, ali mi to bez vašeg oproštaja nije kompletno. I hvala vam na ovom povratku sa prigovorima jer ste mi dali savršen razlog da vježbam ono što dosad nisam vježbala – brži silazak…

Izvještaj sastavila: Vesna Kešelj

Video sa uspona na Maja Bojs:

Kategorije: Izvještaji

0 komentara

Ostavite odgovor

Avatar placeholder

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.