Bilo je to ljetno popodne kada je kod mene na posao došao čovjek srednjih godina sa suprugom da se raspita o radu Planinarskog društva i da se učlani u isto. Riječ po riječ saznajem da je Krajišnik iz Kozarske Dubice kog je život odveo u Švedsku. Kaže i to da u Trebinju ima vikendicu i da tu svake godine dolazi na odmor.
Dao sam mu formular kog je odmah popunio i dao novac za članarinu. Alan Zeljić, kaže zovu me Miki. Otišli su a ja sam nastavio sa poslom, misleći se „još jedan član sa uredno plaćenom članarinom i to je to od njega…“
Međutim!
Nedugo zatim Miki je opet svratio do mene i respitivao se kako napreduju biciklisti na putu za Grčku. Takođe se raspitivao kako napreduju radovi na domu. Informišem ga o svemu, da bi on iz novčanika izvadio 2000,00 švedskih kruna i dao mi. Kaže 500,00 za bicikliste da se negdje osvježe a 1500,00 za dom. Moram priznati da me iznenadio, uzeo sam novac i zahvalio se.
Ove godine Miki nam je donio kao poklon protivpožarni sistem za jednu etažu na domu.
Nedavno je sa nama šetao do Ledene pećine na Orjenu. Pričao sam mu o planovima na terenu, ferate, panoi, odmorišta… Da bi on u trenutku kada smo pričali o odmorištu na ulazu u Pirinu poljanu obećao finasijsku pomoć od 500,00KM za izgrednju.
Lagano se vraćamo ka Ublima i po starom običaju usput kupimo sve što ne pripada prirodi. Miki je u ovoj našoj disciplini odličan, ništa se ne preskače, vidi se da živi u civilizovanoj zemlji a nadamo se da ćemo i mi nekada doći baram približno na taj nivo.
Kroz razgovor saznajem da on često ide po Ublima i kupi otpad oko puta…
Prošlu nedjelju u planu je bio uspon na Vučji zub i markiranje staze do Velikog okna. Iz Trebinja je krenulo nas troje a Miki nas je po dogovoru čekao na Ublima. Zatičemo ga sa gajbom punom raznog otpada. Kaže da je u međuvremenu skupio par vreća, kada je ostao bez vreća je našao gajbu i kupio u nju.
Krećemo na planinarenje. U dušku dolazimo u Dobri do, nakon kraće pauze na odmorištu prečicom krećemo ka stazi, odlučujemo da u tom dijelu trasiramo i prosječemo stazu koju ćemo uskoro takođe markirati.
Pričam Mikiju kako smo oderedili neke ture za vođenje turista i planinara kao i njihove cijene. Govorim kako ćemo u ponudi imati i vožnje kajakom na rijeci. Kad ono još jedno iznenađenje, Miki je voljan da nam finasijski pomogne u kupovini jednog kajaka (do 2.000,00KM) stim da ga on može koristiti kada bi bio u prilici. Ovakve se ponude ne odbijaju 🙂
Dolazimo do Velikog okna, tu smo svi(Ivana, Miki, Brano i ja) zapeli da što bolje prosječemo stazu. U povratku smo Brano i ja markirali a njih dvoje su krenuli na Zub stim što će usput prosjecati stazu.
Mikiju je ovo prvi put na Vučjem zubu, tek je počeo da otkriva Orjen, to je bila ljubav na prvi pogled 🙂
Juče me Miki zvao da me obavjesti da je od Bogojević sela do Ubala prikupio 7/8 vreća otpada oko puta i da danas putuje nazad u Švedsku.
Kada čovjek upozna ovakve ljude, vidi da još ima nade i da ne treba posustajati…
Želim istaći da je nabrojana finansijska pomoć samo sićušni dio onog čime zrači ovaj čovjek, tu su prije svega pravdoljublje, vjera u bolje sutra i prisan odnos prema ljudima i prirodi
Alan Miki Zeljić – primjer
Igor Škero
0 komentara