Četvrta po redu MTB trka „Za sirac sira“ – Žakovo 2015, održana je u nedelju, 21. juna 2015. godine.
Iako ovo nije prvi izvještaj sa trke objavljen na sajtu društva, evo nekoliko uvodnih objašnjenja:
Prvi put trka je organizovana juna 2012. godine. Naime, Slavenku Vukasoviću, članu društva, prijatelj iz Holandije je poslao link sa snimkom MTB trke koja se u organizaciji „Red Bula“ održava u jednom meksičkom selu. Slavenko je to pokazao predsjedniku društva Igoru Škeru; zaključili su da „i mi konja za trku imamo“; što se nešto takvo ne bi moglo organizovati i kod nas – bar Hercegovini ne nedostaje ekstremnih staza; živopisnih sela, momaka koji se bave brdskim biciklizmom; i odmah su krenuli u realizaciju. Za mjesto održavanja odabrano je selo Žakovo, smješteno pod padinama Bjelasnice, 25 kilometara sjeverozapadno od Trebinja. Trka je zamišljena kao promocija sportskog duha, brdskog biciklizma, zdravog života, autentičnih proizvoda ovog podneblja, prvenstveno sira; kao i sela Žakova, koje nažalost dijeli sudbinu većine hercegovačkih sela i polako odumire. Sam naziv trke je uzet od izraza koji mještani koriste za autohtoni domaći sir u obliku koluta – „sirac“ (pa ćete tako čuti – kupio sam sirac sira, prodao sam pet siraca sira…); koji se pored pehara dodjeljuje pobjednicima.
Nekoliko riječi o stazi – izuzetno je zahtjevna, dužine nešto preko 4200 metara. Prvobitna dužina staze je bila 4141 metar, ove godine je djelimično izmijenjena i produžena osamdesetak metara; visinska razlika 175 metara, start je na 257 mnv, najviša tačka na 432 mnv. Podloga je kombinovana – smjenjuju se asfalt, makadam, livada, kaldrma, beton, kamenjar, sipar; uz dodatak zamki poput tragova vodenih bujica, kamenih stepenika i korijenja stabala. Nejednake je širine, maksimalno oko tri metra, dok na mjestima vodi između kamenih suvozida sokacima – „ulicama“ malo širim od širine pedala; a na jednom mjestu prolazi kroz seosko dvorište gdje takmičari moraju da svoje dvotočkaše prenesu na rukama. Ravnog dijela gotovo da i nema. Prva polovina staze je uspon, mjestimično takav da ga takmičari savladavaju gurajući bicikla pored sebe, druga polovina spust; pa se već na prvoj utrci moglo čuti kako „do polovine staze pobjeđuje najjači, a od polovine najhrabriji“ (za ovo „najhrabriji“ je doduše korišten drugi termin, ali nećemo o tome!!!). Učesnici nastupaju u tri kategorije – takmičari, omladinci do 15 godina i djeca i rekreativci.
Pobjednik prve trke 2012. godine bio je Igor Škero, druge – Marko Ukropina, treće – Bojan Popara.
Na startu ovogodišnje trke u kategoriji takmičara našlo se ukupno dvadeset učesnika, od kojih dvojica iz Crne Gore. Najmlađi takmičar je 15-godišnji Dušan Mirdinja, koji nastupa uz saglasnost roditelja; najstariji – legenda trebinjskog biciklizma Vojo Prelević, 71 godina, čovjek čija se kilometraža pređena biciklom već mjeri šestocifrenim brojevima. Na platou starta/cilja trke, kao i usput oko staze okupili su se svi stalni stanovnici Žakova, kao i „vikendaši“, a jedan broj gledalaca je došao iz okolnih sela i Trebinja, tako da je selo bar tih nekoliko sati oživjelo i podsjetilo na neka druga vremena.
Trka je medijski dobro propraćena – prisutno je bilo nekoliko televizijskih ekipa i novinarskih izvještača. Duž staze su se rasporedili članovi Foto kluba „Trebinje“ u želji da objektivom zabilježe najatraktivnije detalje, a bilo ih je napretek; po prvi put trka je praćena i snimana iz vazduha – kamerom sa heksakoptera.
Na vrelom junskom danu, kad se ne zna da li više toplote dolazi od sunca ili isijava iz kamena, takmičari su dali sve od sebe, prštao je kamen ispod točkova, bilo je proklizavanja, „oranja“ sokaka kočnicama napregnutim do usijanja; skokova; vrtoglavih spustova… Na kraju, kroz cilj je prvi u vremenu 15;31 minut prošao dvadesetdvogodišnji Miloš Mikić iz Nikšića; ispred domaćih takmičara Miloša Bodiroge i Milana Milenića. Mikić je vodio svo vrijeme trke i oborio za jednu sekundu (možda i više, zbog promijenjene dužine staze) rekord koji je 2013. godine postavio Marko Ukropina iz Trebinja, zadavši tako težak domaći zadatak ostalim takmičarima. Sve čestitke, ipak je trebalo voziti ovako https://youtu.be/mxL5V7FY-CY i za sekundu brže! Pobjednik nije krio oduševljenje prirodom, selom i stazom; napominjući da je na trku došao iz čiste radoznalosti, pošto je vidio najavu na društvenim mrežama. Videozapis sa trke možete pogledati ovdje https://youtu.be/C7V6kagK3JE
U kategoriji do „do 15 godina i djeca“, na prilagođenoj stazi dužine nešto preko 1200 metara, uz pratnju odraslih biciklista; pobijedio je Dejan Jegdić, ispred Stefana Milenića i Dražena Paranosa, u ovoj trci učestvovala je i jedna djevojčica. Inače, u dosadašnje četiri trke u klasi takmičara nije bilo pripadnica ljepšeg pola; krajnje je vrijeme da se tradicija prekine!
Svi učesnici su dobili zahvalnice; pobjednici uz pehare po sirac sira koji se obično degustira na licu mjesta. Trka je protekla bez ijednog incidenta, tako da za prisutne članove Crvenog krsta Trebinje i Hitne pomoći koji su bili raspoređeni uz stazu, nije bilo posla. Ipak, hvala im! A da entuzijazam i sportski duh ne priznaju granice, vidjelo se i posle trke, nekoliko takmičara je „skoknulo“ na osvježenje do 40 – tak km udaljenog Dubrovnika, naravno – biciklima!
U vrijeme pisanja ovog članka, izvještaji sa trke su objavljeni u programima više televizijskih stanica, dnevnim novinama, raznim portalima i drugim sredstvima izvještavanja. Nadamo se da će peta, jubilarna trka privući još veći broj takmičara, adrenalinskih zavisnika, željnih da se oprobaju na ljutom hercegovačkom kamenu, da napadnu rekord staze i prigrabe pobjednički sirac. „Za sirac sira“ – Žakovo 2016. vas očekuje, a dotle – sve najbolje uz tradicionalni pozdrav – DA SMO ZDRAVO!
Tekst: Miroslav Kovačević
0 komentara