Izvještaj: 28.3.2010.
Pećine su oduvijek privlačile avanturiste, rekreativce, stručnjake i ljubitelje darova prirode. Njihovi raskošni ukrasi, čudesna akustika i mistična atmosfera bude u posjetiocu neopisivi smiraj i poštovanje.
Ovaj doživljaj iskusili su i članovi planinarskog društva ″Vučji zub″ u svojoj posjeti Pavlovoj pećini, preistorijskom lokalitetu, dva kilometra udaljenom od Petro-Pavlovog manastira.
Na samom ulazu u pećinu, ikone raspoređene po stijenama podsjećaju nas da ovu lokaciju posjećuju i hodočasnici. Ulazimo u tminu i započinjemo spuštanje klizavim i blatnjavim stijenjem.
Ovaj put, naš cilj nije planinski vrh čijim osvajanjem kupujemo osjećaj euforije i zadivljenosti pogledom na nepregledna prostranstva. Vidokrug je sada sužen, osjećaj ponegdje klaustrofobičan, ali doživljaj potpun i nezaboravan. Dokaz da nas priroda iznenađuje i oplemenjuje u svim svojim tvorevinama, ma gdje one bile, pronalazimo u dvoranama okićenim stalaktitima i stalagmitima, gdje je po predanju Sveti apostol Pavle krštavao narod krijući se od Rimske vlasti.
Nijemo posmatramo draperije i stubove koji najviše podsjećaju na okamenjene vodopade. Njihov tvorac, snaga vode udružena s kristalima kalcita vijekovima ih je vajala. Masivnost, raskoš i kolorit oblika pozdravljaju nas na svakom koraku, a brojeći jedan po jedan stižemo i do jezerceta koje čuva vodu, po legendi ljekovitu i čudesnu za djevojke koje žele biti ljepše i privlačnije. Nakon okrepljenja krećemo dalje, naizmjenično se provlačimo uzanim hodnicima i kanalima sa spuštenim stropovima pridržavajući jedni druge, do poslednje dvorane.
Zajedničkom fotografijom za kraj krunišemo osvajanje dna pećine, umjesto nekog vrha kao što smo navikli u svojim dosadašnjim aktivnostima. U povratku uživamo u reprizi, još jednom ″bacamo oko″ na podzemne kraške skulpture i bezbjedno napuštamo lokaciju.
Posjetom Pavlovoj pećini uspješno završavamo još jednu u nizu akcija društva i radosno pozdravljamo novu sezonu penjanja koja nam dolazi s proljećem uz tradicionalni moto ″da smo zdravo″.
Ana Radulović
0 komentara