U nedjelju 08. juna šest planinara PD „Vučji zub“ boravila je na planini Maganik nadomak Podgorice u planinarskom domu „Đatlo“ kod naših prijatelja iz PK „Visokogorci Crne Gore“.
Za one nešto starije ova planina je asocijacija za veliku avionsku nesreću koja se desila 11. septembra 1973. godine kada je avion JAT-a koji je letio na relaciji Skoplje – Podgorica udario u vrh Babin zub gdje je stradalo 35 putnika i 6 članova posade. I dan danas se vide ostaci ove najveće avionske nesreće koja je zadesila Jugoslaviju u drugoj polovini 20. vijeka. Za one nešto mlađe Maganik je nepristupačna planina čije fotografije i snimci dronom na društvenim mrežama izazivaju i strah i divljenje u isto vrijeme.
Impresivna kamena gromada sa mnoštvom jama i škrapa koja se proteže između rijeke Zete, Morače i Mrtvice te Moračkih planina na sjeveru i Prekornice na jugu poželjela nam je dobrodošlicu na teren kakav smo mogli osjetiti na Kršeljevom mramoru na Orjenu, samo ovaj put u mnogo većim dimenzijama i oštrijim stijenama nego što smo navikli kod kuće. Stekli smo utisak da ovdje gojzerice ne mogu dočekati drugu sezonu.
Koliko je ovo planina surova pokazuje i podatak da su mještani ovih krajeva koji su izdizali na katune bili oslobođeni plaćanja poreza državi zbog teških uslova u kojima su živjeli. Bilo je za očekivati da u ovim krečnjačkim stijenama na vrelom junskom suncu sretnemo i nekog poskoka ili šarku ali ni to se nije desilo, kao da je i njima ovaj kraj nepoželjan za život.
Ostvarili smo zacrtane ciljeve i kružnim turom popeli Trešteni (1980 mnv) i Međeđi vrh (2139 mnv, koji je ujedno i najviši vrh Maganika) na stazi koja je samo djelimično markirana i to od katuna Bulatovića kroz četinarsku šumu, i u povratku sa Međeđeg vrha do katuna. Ostatak staze bi bilo poželjno proći u pratnji nekog vodiča ili iskusnijeg poznavaoca ove planine, pogotovo dio staze od Treštenog do Međeđeg vrha poznatijeg kao Ploče ili u novije neopravdano nazvan „Lavirint smrti“.
Maganik je taj vikend posjetilo više od stotinjak planinara iz regiona ali i poneki planinar iz Švedske, Danske i Švajcarske. Sa nekima smo se družili do kasno u noć, sa drugim razmijenili savjete i iskustva iz planine, ali i dogovorili neki novi susret na mjestima gdje mir prekida samo cvrkut ptica.
Do skorijeg viđenja, da smo zdravo!
Marko Mrkaić
0 komentara