Planinarska marka na pjenu od mora. Neki vrijedni planinar ju je ocrtao na tom zidiću, a nije se sjetio da će je na toj poziciji stalno uveseljavati huk morskih talasa. Taj bijeli krug oivičen crvenim je ponekad malo bljeđi od njegovih drugara koji će nas uskoro povesti na put ka cilju, a to je zbog blizine mora gdje ga jugo godinama zasipa morskom solju. Ali ne žali se on dok strpljivo čeka da ga jednog dana osvježe i obuku u novo ruho. Njegov život je lijep jer je baš on u rana jutra svjedok svim tim počecima putešestvija za planinare koji su se na otoku Mljet obreli iz raznih krajeva svijeta i odlučili za jednu lijepu kružnu turu po nacionalnom parku.
Kružna tura: Pomena – Put vrta – Veliko jezero – pored Otoka Sv.Marija – Soline – vidikovac Montokuc (253 mnv) – Babine kuće – Pomena
Dužina staze: 17 kilometara
Savladani uspon: 725 metara
Zahtjevnost staze: laka do srednje teška
Jutro. Jadran. Jun. Pomena – malo mjesto u najzapadnijem dijelu Nacionalnog parka Mljet, smješteno na obali mora sa pogledom na Korčulu i Pelješac. Staza za gore pomenutu kružnu turu počinje u samom centru ovog naselja u blizini pulta za iznajmljivanje bicikala. Dva zubića kreću na svoje prvo ostrvsko planinarenje željni lijepih kadrova i blagotvornog umora. Odmah ulazimo u šumu koja inače dominira otokom tj. pokriva 90 % kopna. Zato ga i zovu Zeleni otok. Najdominantnije biljne vrste su zajednica alepskog bora i zajednica hrasta česvine sa pratećim vrstama. Posebno nas očarava alepski bor koji formira interesantne, zakrivljene oblike krošnji te nas štiti od sunčevih zraka uz pomoć maestrala koji ugodno duva sa mora i olakšava topao junski dan. Primjećujemo da je staza dobro obilježena i uprkos raskrsnicama na nekoliko mjesta, uspjevamo je pratiti zahvaljujući odlično postavljenim markacijama.
„Put vrta“ vodi nas između uzvišenja Debela glava i Glog i duž cijele staze otok nam je pripremio iznenađenja u vidu neobičnih prepreka. Naime, neka nama nepoznata vrsta pauka ispreplela je mreže na svakih nekoliko metara, očigledno čekajući svoj plijen. Ali nisu ni slutili da će im naum pokvariti dva planinara zubića koji su se čudom čudili i pitali otkud toliko pauka na stazi. Planinarski štapovi koje smo ponijeli poslužili su nam za pravljenje prolaza između drveća i brižljivo isprepletenih mreža. U svakom slučaju, to nam je bio znak da odavno niko nije prošao tim putem.
Od zmija otrovnica nismo mnogo strepili jer smo saznali kako su one istrebljene još u doba Austro-Ugarske kada su na ostrvo donešeni primjerci indijskog mungosa koji ne samo da je potamanio zmije već i druge životinje te tako poremetio životinjski svijet podneblja. Tako smo usput vidjeli samo jednog blavora.
Na stazi se povremeno ukazuju mjesta sa kojih se vidi pučina, a na par lokacija se odvajaju puteljci koje vode do vidikovaca na južnoj obali ostrva. Poslije dvosatnog hoda stižemo i do Velikog jezera na kome se ukazuje otočić Sveta Marija. Veliko i Malo jezero su najistaknutiji fenomen Nacionalnog parka. To su dva duboka zaliva ispunjena morskom vodom, nastala plavljenjem dvije kraške doline usljed porasta nivoa mora nakon posljednjeg ledenog doba. Današnji izgled dobila su vještačkim proširivanjem kanala prema otvorenom moru. Biljni i životinjski svijet ovog podneblja su posebna priča, a o tom bogatstvu se nadaleko priča.
Kupovinom ulaznice u Nacionalni park Mljet dobićete i vožnju čamcem do ostrva Sveta Marija gdje se možete upoznati sa kulturno-istorijskim nasljeđem ove destinacije. Taj izlet ostavljamo za neki drugi dan te nastavljamo obalom Velikog jezera ka našem cilju. Opet smo se vratili na O mnv i ovdje imamo izbor, ići planinarskom ili asfaltiranom biciklističkom i pješačkom stazom. Mi se, naravno, odlučujemo za planinarsku, lijepo uređenu stazu koja nas uz jezero vodi do kamenog mosta, a on povezuje obale Velikog jezera preko kanala kojim voda otiče u more ili se vraća u jezero zavisno od toga da li je plima ili osjeka. Prelazimo most gdje se srećemo sa grupom biciklista i izletnika, a zatim krećemo ka Solinama, malom mjestu u blizini gdje počinje uspon na vrh Montokuc.
Lijepa staza vodi nas serpentinama kroz šumu sve do vrha gdje nas dočekuje vidikovac-osmatračnica za čuvare parka, građena od drveta. Odmaramo i uživamo u pogledu na nacionalni park i njegove uvale, jezera i poluostrva prekrivena bujnom vegetacijom. Pogledom tražimo i naš Orjen jer smo se sjetili da se sa nekih vrhova Orjena lijepo vidi Mljet što znači i da se i sa Mljeta mora vidjeti Orjen. Oblaci koji se gomilaju na kopnu nam odmažu da ga razaznamo te odustajemo od potrage.
Spuštamo se opet do mora, jednim djelom serpentinama, a drugim makadamskim putem, koji nas vodi do sjeverne obale Velikog jezera gdje opet biramo između biciklističke i planinarske staze, obe tik uz more. Staza nas vodi do Pristaništa, a kasnije i do seoceta Babine kuće gdje pravimo pauzu za kafu u lokalnom restoranu „Mali raj“. U blizini su i vinogradi i maslinjaci u kojima ugledasmo ostrvljane i sezonce kako vrijedno rade. Nastavljamo dalje i stižemo do Malog jezera, a tamo se na uređenoj plaži pored kanala i mostića koji povezuje i dijeli oba jezera okupio veliki broj kupača turista, vikendaša i lokalaca i svi su koristili ugodan junski dan za popodnevno kupanje u toploj jezerskoj vodi.
Nastavljamo sada obalom Malog jezera i nakon što sretnemo veću grupu biciklista pod čijim točkovima pršti šljunak mi već kujemo plan kako ćemo sljedeći dan iznajmiti bicikla i upoznati ljepote ovog kraja i iz te perspektive. Usput čitamo informativne table i upoznajemo se sa znamenitostima nacionalnog parka, ekosistemom, biljnim i životinjskim svijetom jezera i kopna, istorijom parka i kulturno-istorijskim spomenicima.
Dolazimo i do početne tačke, opet na 0 mnv gdje nas čeka malo mjesto Pomena a i ona planinarska markacija s početka priče koja nas je, evo, jutros ispratila, a sad nas dočekuje. Uskoro saznajemo da u samom mjestu ima još planinarskih markacija koje nas već sutra vode do novih otkrića i kraćih tura kao što je staza do najzapadnijeg dijela otoka gdje je smješten zapušteni vojni objekat – topnička baterija iz doba bivše Jugoslavije sa mističnim pogledom na ostrva Lastovo i Korčulu te poluotok Pelješac. Tu se i završava ova naša planinarska priča, a do nekih novih ostrvskih ili kopnenih avantura DA SMO ZDRAVO!
Ana Vlatković
0 komentara