Dan 1.
Na četverodnevnu ekspediciju u Bugarsku sa ciljem „osvajanja“ najvisočijeg vrha Balkana uputila su se četiri člana PD „Vučji zub“ iz Trebinja. Na put smo krenuli u subotu 14.8. u ranim jutarnjim časovima i putem preko Gacka i Foče do Višegrada gdje pravimo prvu dužu pauzu. Put nastavljamo preko Užica, Čačka, Kragujevca a zatim auto-putem do Niša i Pirota gdje pravimo pauzu pred višečasovno čekanje na granici sa Bugarskom. Poslije prelaska granice upućujemo se ka krajnjoj destinaciji za taj dan, mjesto Borovec, najstariji ski centar u Bugarskoj, nedaleko od Sofije (nekih 60- ak kilometara udaljenosti). U Borovec stižemo u 11 časova po lokalnom vremenu a ostatak puta je prošao bez problema.
Dan 2.
Drugi dan je bio rezervisan za uspon na sami vrh tj. Musalu. Ustajemo ranije te nakon doručka i pripremanja ranca krećemo ka gondoli koja će nas izvesti 1000 metara visinske razlike. Vožnja godnolom traje 45 minuta a iz nje se pruža fenomenalan pogled na prostrane borove šume, ti prizori nas navode na zaključak zašto se mjesto zove baš Borovec.
Nakon što izlazimo iz gondole upućujemo se ka samom vrhu standardnom ljetnjom rutom a ispred nas su nepregledne kolone planinara koji se laganim korakom kreću ka vrhu. Velika gužva na stazi nas je iznenadila a kasnije smo saznali da je taj dan veliki praznik u Bugarskoj te su mnogobrojne porodice iskoristile slobodan dan da izađu u prirodu. Nakon 3 km hoda nailazmo na prvi od dva planinarska doma i prvo od sedam ledničkih jezera poznatijih kao Musalska jezera.
Od planinarskog doma staza postaje nešto strmija i možemo reći da odatle počinje onaj pravi uspon. Krajolici nevjerovatni, priroda fenomenalna a jezera se smjenjuju jedno za drugim, Donje Muslasko jezereo, Alekovo jezero, Ledeno jezero… Na sedmom kilometru dolazimo i do drugog planianrskog doma koji se nalazi na 2720 metara nadmosrke visine i odatle do vrha nam ostaje još 1,5 km dužine i 200 metara visinske razlike.
Nakon nešto duže pauze nastavljamo uspon i nakon 45 minuta dolazimo do vrha a od gondole do vrha za nekih 3 sata i 15 minuta laganog hoda.
Ovaj uspon je obilježio član ekspedicije Vojin Mišeljić koji je u 87 godini ispunio svoju životnu želju da se popenje na najvisočiji vrh Balkana. Vojinov uspjeh je još posebniji ako uzmemo u obzir da je počeo sa planinarenjem prije samo četiri godine. Osatala tri člana ekspedicije Danko, Blagota i Srđan su takođe popeli i u svoje planinarske knjižice upisali još jedan novi vrh.
Na samom vrhu je ogromna gužva koja ipak ne ometa beskrajne poglede koji sežu sve do Pirina i njegovog Vihrena, Vitoše iznad Sofije, Osogova na granici sa Sjevernom Makedonijom. Nakon slikanja za uspomenu istim putem vraćamo se nazad i uz kraće pauze stižemo do početne tačke a odatle gondolom nazad do Boroveca.
Dan 3.
Treći dan je bio rezervisan za turistički obliazak Sofije, gdje smo obišli crkvu posvećenu Aleksandru Nevskom a podignutu kao spomenik svim ruskim, bugarskim, rumunskim, poljskim, ukrajinskim i moldavskim vojniicma koji su živote dali za oslobođenje Bugraske od Otomanskog Carstva. Kasnije smo obišli i spomenik Aleksandru Nevskom, Rusku crkvu, Glavnu ulicu, popularnu Vitošku a usput smo nešto i pazarili u prodavnicama planinarske opreme.
Nakon obliaska Sofije krećemo put kuće a pošto smo već „okasnili“ u startu plan je da idemo dok se ne umorimo, pa noćimo gdje stignemo. U povratku nas put vodi drugim smjerom te se tako u Vrnjačkoj Banji nalazimo sa starom poznanicom Marinom i uz piće razmijenjujemo iskustva sa prethodnih ekspedicija i uspona i padaju neki novi dogovori. Teška srca se rastajemo i nastavljamo svoj put dalje preko Kraljeva, Čačka i Užica do Višegrada gdje nas je umor sustigao i odlučujemo da tu prenoćimo i odmorimo od napornog dana.
Dan 4.
Četvrti dan je protekao u putu ka Trebinju u koje stižemo oko 12 časova.
Do novih planinarkih priča, da smo zdravo!
Srđan Domazet
Video: Danko Karić
Video: Srđan Domazet
0 komentara