Uz sve obavljene pripreme koje predhode jednoj takvoj ekspediciji, iz Trebinja sam pošao za Beograd 1-og maja u 8 časova. U Beogradu me je dočekao moj prijatelj Dejan, inače speleolog. Do polaska na aerodrom iskoristili smo vrijeme za dobro druženje, nakon čega odlazim na aerodrom gdje su me sačekali paljanin Mladen Lukić vođa ekspedicije i dobojlija Pavle Kajganić, a tuzlak Miralem Husanović nam se priključio nešto kasnije. Od ekspedicije Elbrus nažalost morao je odustati peti planinar, zbog nedostatka finansija. Iz Beograda za Moskvu smo poletjeli 2-og maja i sa jednim presjedanjem u Beču stigli smo oko 15 časova po moskovskom vremenu, što je 2 sata unaprijed, a to isto vrijeme je i u regiji gde se nalazi Elbrus.

Prilikom podizanja prtljaga na aerodromu Domadedov, shvatili smo da nema dijela Mladenove opreme (šator za 3 osobe, podmetač na duvanje, gojzerice i još par sitnica).

Sa aerodroma hvatamo autobus za centar Moskve, presjedamo u čuveni moskovski metro  koji ostavlja bez teksta i dolazimo u Partizansku ulicu gdje je već trebao da nas čeka autobus sa ležajevima. Međutim, taj autobus smo uspjeli da nađemo tek kasno uveče. Prespavali smo u autobusu i ujutro tj. 3. maja krenuli za Najčik koji je udaljen oko 2000 kilometara.

Putovanje u takvom autobusu je priča za sebe, pogotovo ako te smjeste u donji krevet, a pored toga imaš saputnika koji se baš ne može pohvaliti mirisnim stopalima! J

U Najčik smo stigli 4. maja rano ujutro nakon 21 časova vožnje, na sreću putem nismo imali nepredviđenih situacija s obzirom na to da rusi voze ludački brzo. Sat vremena nakon stizanja u Najčik, nalazimo kombi koji će nas prebaciti u Terskol, mali planinski grad ili naselje ispod Elbrusa.

Vožnja do Terskola je kao da učestvujete u reli trci, samo što je ova trka sa raznim preprekama kao što su krave, ovce, konji, druga auta koja ulijeću u duple makazice i slično tome. Dakle moja avantura je počela. Do Terskola smo stigli za 2 sata, i tom prilikom smo savladali 150 200 kilometara konstantnog uspona, jer smo se popeli na preko 2000 mnv.

U Terskolu smo našli smještaj kod sada legendarne Rose, koja nas je dočekala sa toplim i ukusnim obrokom koji je uz to bio i besplatan. Smjestili smo se i pošli u šetnju, a usput obavili i prijavu za stanovanje, prijavu policiji i gss-u. Takođe, morali smo i da nabavimo ili iznajmimo opremu koju je Mladen izgubio na aerodromu. Taj problem nam je riješio nevjerovatno ljubazan rus Vitali, inače prvak Rusije u nebeskom trčanju, i njegova žena Jelena koja nam je sve vrijeme prevodila na   engleski.

Sutradan, rano krećemo na aklimatizacioni uspon sa 2100 mnv do 3100 mnv i vraćamo se nazad do smještaja u Terskolu. Ostatak dana smo proveli odmarajući se i pakujući stvari za sutrašnji uspon.

 

Ujutro, ne baš tako rano kao što se inače kreće na takve uspone krenuli smo na Elbrus, 6. maja. Kada smo došli do žičare u Azau, tu su nas čekali Vitali i Jelena da nas isprate i požele srećan put. Zičarom smo se prebacili sa 2400 mnv do 3500 mnv. Popeli smo se još do Garabasija koji je 3800 mnv i tu postavili naš prvi kamp. Pavle, Miralem i ja smo pošli na aklimatizacioni uspon  do 4250 mnv, a Mladen se vratio u Azau radi prijave za trčanje vertikalnog kilometra, ljekarskog pregleda i ostalih sitnica vezanih za trku Nebeski maraton. Nakon boravka od jednog sata na 4250 mnv, vratili smo se u šatore i pristupili pomalo dosadnom ali i neophodnom topljenju snijega i pripremama za sutra.

 

Radi izmijenjenog plana i Mladenovog takmičenja, 7. maja ujutru Pavle, Miralem i ja polazimo na aklimatizacioni uspon i postavljanje jednog šatora na Pastuhovoj stijeni (4500 mnv). Pavle i Miralem ostaju da noće na toj visini uz dogovor da sledeći dan rade malu aklimatizaciju, a ja se vraćam nazad do Garabasija, gdje me je već čekao Mladen koji je uspio da se kvalifikuje za Nebeski maraton. Ja sam nastavio da topim snijeg i kuvam, a Mladen je otišao na aklimatizaciju. Ta noć nije bila baš laka za Mladena, imao je glavobolju i povraćanje, ali je ujutro ipak bio dobro. Rano ujutro 8. maja, Mladen i ja podižemo naš kamp sa Garabasija na Pastuhovu stijenu. Prilikom dolaska gore, shvatio sam da su Pavle i Miralem otišli na završni uspon, a samim tim da ću ja ako bude sve uredu i ako vrijeme posluži sutra morati sam da penjem završni uspon na Zapadni Elbrus (5642mnv), jer je Mladen nakon što smo odradili malu aklimatizacionu šetnju morao da se vrati nazad na Garabasi i pripremi na sutrašnju trku, a ja naravno da se pripremim za završni uspon! Njih dvojica su predveče u najboljnjem redu sišli sa Elbrusa kog su uspješno popeli.

 

9. maja sam se oko 4 sata ujutro i već u 4:50 po nevjerovatnoj hladnoći koja je bila možda i niža od -30 stepeni celzijusa, krenuo na uspon koji je trajao nešto više od osam sati do samog vrha. To odprilike znači da sam na vrhu bio oko 13:10 časova,  popeo se na ZAPADNI ELBRUS 5642 mnv i probio svoj lični rekord  za 832m, koliko je Elbrus veći od Mon Blana!

Posljednjih 350 metara penjanja su mi bili najlakši jer sam penjao iza jednog ogromnog rusa koji mi je pred sam vrh rekao „idi ispred mene“. Pratio sam njegov nevjerovatno iskusan i lagan tempo. Njegovo ime je Vladimir i zahvalan sam mu na svemu. Takođe sam zahvalan i jednoj nepoznatoj ruskinji koja mi je pod vrhom bez ikakvog razloga dala voćni energetski žele, koji sam pojeo na vrhu, jer tokom uspona nisam skoro ništa jeo!

 

Elbrus kao planina nije posebno tehnički zahtjevan, ali definitivno je potrebna ogromna doza psihičke izdržljivosti. Nisam siguran da li imam taj utisak zbog toga  što sam završni uspon radio sam, ili jer možda nisam bio fizički spreman i utreniran kao inače, s obzirom na to da sam iz afganistanske pustinje odmah otišao na planinu. Bez obzira šta je u pitanju, mislim da je Elbrus zahtjevan i prelijep na svoj i poseban način, kao i čitava Rusija kojom sam lično oduševljen!!! J

(Da ne bude zabune prilikom čitanja, ja nisam bio sasvim sam na usponu, jer je taj dan organizovana završna trka do vrha, tj. svjetsko prvenstvo i prvenstvo Rusije u nebeskom trčanju!!)

Na vrhu sam zamolio nekoga od organizatora da me slika mojim telefonom, jer nisam imao ništa drugo, i brzo krenuo nazad jer je temperatura bila -22 stepena celzijusa. U povratku sam sreo Mladena kojem nisu dozvolili da istrči na vrh jer na 5300 mnv nije imao zadovoljavajuće vrijeme.

Kada smo sišli, šator je bio zatrpan u snijegu, jer je tih dana vrijeme na planini bilo šareno. Od sunca, padavina, vjetra, oblaka i magle.

Sutradan 10. maja ja sam zakasnio na trku sa krpljama od 3000 mnv do 3500 mnv jer Mladen i ja nismo  uspjeli da se na vrijeme spakujemo i siđemo sa planine. Ali sam u svakom slučaju dobio mali ranac od generalnog sponzora trke „Red Fox“. Isti dan predveče je organizovana završna ceremonije trke i proglašenje pobjednika, gdje nam je Vitali dao majice sa slikom Elbrusa. A uveče je bila organizovana zabava (na kojoj ja naravno nisam bio, ali svi ostali jesu! J)

11. maja ujutro oko 7 sati  polazimo za Najčik i stižemo još brže nego što smo došli.

Nalazimo autobus sa ležajevima i prije 10 sati polazimo za Moskvu. Ta vožnja autobusom je opet doživljaj sam za sebe. I opet po ko zna koji put se uvjeravam u rusku dobrotu, velikodušnost i mnoge vrline koje istinski krase taj narod. Sledeći dan 12. maja oko 8 ujutro smo u Moskvi, u već poznatoj Partizanskoj ulici i tražimo smještaj u hostelu u kojem ostajemo dva dana i obilazimo Moskvu koja je nevjerovatna i ogromna, a posebno Moskovski metro, sa kojim stigneš u rekordnom roku u bilo koji dio grada naravno pod uslovom da uspiješ da se snađeš kako to sve dole funkcioniše. 14. maja oko 13 sati polijećemo iz Moskve i sa malo dužim zadržavanjem u Frankfurtu stižemo u Beograd oko ponoći.

Sat vremena nakon dolaska tj. 15-og maja oko 1 sat, Pavle i Miralem odlaze kući jer ih je već čekao prevoz, a Mladen i ja čekamo jutarnji autobus. Ja za Nikšić, jer nisam imao drugi, a Mladen za Osijek. Nakon 13-satnog truckanja u autobusu, stižem u Nikšić oko 20 sati gdje me je čekala Biljana, koja je došla po mene iz Trebinja. Usput sam svratio do tetke u Nikšić J, i kući sam stigao tek u ponoć.

 

Izvještaj sastavio: Marko Ukropina.

 

DA SMO ZDRAVO!!!

Kategorije: Izvještaji

0 komentara

Ostavite odgovor

Avatar placeholder

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.