Pročitala sam jednom na internetu izvještaj jednog planinara koji je hodao po  Prokletijama. U njegovom tekstu stajala je rečenica : „Hodajući ovim nestvarnim dijelom planeta sjetio sam se jedne pričice koju sam pročitao u vodiču po Visokim Tatrama, gdje kaže da je Bog dao zadatak anđelu da raznosi ljepote po svijetu

i kad je leteći iznad Tatri iznenadio se kako su visoke i udario je u jedno brdo kako je lupio tako mu je ta vreća ispala otvorila se i sve ljepote su ostale na Tatrama, mislim da mu je ovdje na Prokletijama ispalo puno toga…. Kad budem otišao na Tatre onda ću to znati bolje.“ Od tada imam  želju otići na Prokletije.

10.03.2011.

Čim saznajem da planinari iz Tebinja u okviru akcije “Sjećanje na Zvonka Blažinu“ planiraju uspon na Maja Jezerce, Prokletije, odmah odlučujem da se priključim njihovoj akciji. Četvrtak večer stižem u Trebinje gdje su me dočekali Igor i Srđan. Tu nam se priključuju i dva člana iz gatačkog planinarskog društva „Volujak“ Mićo i Radoš. Krećemo iz Trebinja oko 22:30h, uz put nam se pridružuju još tri člana društva, Danko, Marko i Žika.

11.03.2011.

Put nas vodi preko Crnogorske granice, Nikšić, Podgorica prema Kolašinu. Ovaj mali grad Kolašin izgleda pravo lijepo u noći, obasjan nekim svjetinama novosagrađenog hotela u dolini planina, tih i miran. Odmičemo od Kolašina preko prevoja Trešnjevik do mjesta Andrijevica. Cesta uz Trešnjevik je dosta uska,  zatrpana snijegom s obadvije strane, molimo Boga da nitko ne naiđe iz suprotnog smjera jer se nemao gdje skloniti i ne znamo kako ponovno krenuti ako kombi stane.Iz Andrijevice dalje preko Plava do malog mjesta Gusinje iz kojega nakon par pogrešnih smjerova nalazimo pravu cestu. Ali Pašini izvori  nam ostaju s desene strane i nastavljamo dalje prema dolini Ropojane, malo mjesto Vusanje odakle kreće uspon.

U daljini se već vide vrhovi Prokletija pokriveni snijegom – izgledaju prelijepo. Prvi dio staze vodi pored izvora Savino Oko pa dalje blagi uspon uz šumu. Stižemo do našeg prvog odredišta stare karaule u kojoj trebamo prenoćiti. Ulazim unutra i muka mi je od prašine, prljavštine itd. I dok ja stojim i držim u rukama vreću za spavanje Žika i Danko su se raspremili i već kuhaju juhu na primusu bez razmišljanja o krauli.

12/03/2011

Buđenje u 1h , spremanje i polazak u 2h na uspon na najveći vrh Prokletija –Maja Jezerce koji se nalazi s druge strane granice na teritoriji Albanije. Prvi dio staze je uspon kroz šumu. Penjemo se u koloni, a zatim prema  graničnom kamenu B17 i ulazimo u teritorij Albanije. Put dalje vodi prema jugu  kroz dolinu 6 jezera u ovo doba godine, zaleđeni i prekriveni snijegom. Ispred mene predivna slika kolone ljudi sa baterijama kroz mračnu „bijelu“ noć . Počelo je da sviće i Sunce obasjava vrhove Prokletija Kokervhake i Jezerces koji izgledaju tako ponosno, nedodirljivo…… znate ono kao neke barokne dame, ponekad mi dođe da se poklonim  pred njihovim postojanjem i kažem ljubim ruku vaše veličanstvo!

Ponekad se pitam, zašto, zašto, planina ima moć da dira ljudsko srce? Tko kaže da je zalazak Sunca ljepši od Izlaska? Nakon prevoja se ukazuje i najveći vrh Prokletija  Maja  Jezerce 2694 mnv sa svojim stjenovitim grebenima. U podnožju se zaustavljamo  staviti dereze  i penjemo dalje  kroz kuloar, završni,  najteži i najopasniji dio puta, na-vrhu-smo-oko-9h.

A za pogled  s vrha zaboravljaš definitivno sve …. Biti na vrhu Maja Jezerca i gledati sve te kamene oštrice  prekrivene snijegom je nešto  što se ne zaboravlja, nešto što u srcu svakog planinara i čovjeka stvara misao da je Bog savršen u svom stvaranju!

Povratak istim  putem do karaule, ja pakujem stvari i zajedno s još jednom planinarkom Lidijom iz Srbije odlazim spavati u kombi. Spavanje u kombiju nije ništa ugodnije od onoga u karauli, prednost je što ujutro kroz prozore gledaš u vrhove planina. U zoru odlazimo do jedne Albanske obitelji pitati ih vruće vode za kavu, a o njihovom gostoprimstvu nemam riječi, kava, kolači, umivanje, ama baš sve…. Stari udaje kćerku u Švicersku po dogovoru sa svojim jaranom iz Švicarske, kod njih još vladaju ti običaji za one koji ne znaju, sve je stvar dogovora. Ostali muškarci iz kombija su komentirali to kao:“Ko da bi ona sama bolje izabrala?!“

13.03.2011

Sutradan, odlazimo posjetiti po ljepoti čuvenu  dolinu Grbaje, iz koje se ukazuje nevjerojatan pogled na tri vrha Prokletija, dva Kranfila i Očnjak – pogled  koji sigurno ne možete zaboraviti cijeloga života osim ako ostanete bez pameti;). Uistinu se tom anđelu ljepota prosula po dolini Grbaje! Mićo se okreće jer se dalje ne možemo zbog snijega.

Dok napuštamo ovu prelijepu dolinu Grbaje u srcu samo jedna misao – želim se vratiti ovdje,  ponovno!

 

Izvještaj sastavila Mirela Jurić

Kategorije: Izvještaji

0 komentara

Ostavite odgovor

Avatar placeholder

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.