Njeno visočanstvo – Subra. Ljepotica koju okružuju i čuvaju momci vrhovi. Lovćen je pažljivo motri s jedne strane, ali braća Vučji zub i Veliki Kabao iz njene porodice Orjen su tu, blizu nje i ljubomorno paze na svoju sestru koja je isuviše lijepa da bi je ispuštali iz vida. A mi, zubići vragolani, ne bi bili mi, da se ne usudimo prići ovoj krasotici kako bi malo više očijukali s njom i upoznali sve njene tajne koje nevješto skriva. Ovaj put smo joj prišli čak sa dvije strane. Podijelili smo se u dvije grupe tako da ova djeva nije mogla da odoli dobro osmišljenom napadu te nam je brzo ispričala sve o sebi, a nas je ta priča toliko očarala da smo se opet i po ko zna koji put zaljubili u nju.
Osamnaest zubića krenulo je tog junskog jutra iz pravca sela Vrbanj, a nas troje pohodilo je Subrinu južnu stranu od devastiranog hotela u mjestu Borići pa preko Planinarskog doma Za Vratlom. Veća grupa ja imala priliku uživati u usponu sa pogledom na čuveni Subrin amfiteatar, a kako izgleda uspon sa te strane možete pročitati u izvještaju iz 2011. god. na linku https://www.vucjizub.org/izvjestaji?offset=1306151880000 Tamo je Subra mnogo surova i ćudljiva, al’ tako vam je to sa nadaleko čuvenim ljepoticama – one imaju svoje bubice. Zato ćemo se ovaj put baviti njenom pitomijom stranom, onom okrenutom prema moru i mirisu borove primorske šumice kojom je mala grupa planinara započela uspon. Ako želite upoznati ljepote ove strane Orjena, na putu Trebinje-Herceg Novi skrenite lijevo u selu Kameno na lokalni asfaltni put koji vodi za selo Ubli. Poslije nekih 5 km stižete u mjesto Borići gdje smo se mi parkirali i započeli pješačenje.
Makadamski putem možete stići do planinarskog doma ”Za Vratlom” za nekih 40 minuta hoda, ali je oku ugodnije odlučiti se za ”Starčevića serpentine”, pješačku stazu koja će vam pružiti mnogo prilika da uživate u krajoliku. Staza je građena 2011. i 2012. godine naporima planinara PK Subra iz Herceg-Novog, a sastoji se od čak 13 serpentina na krupnom siparu i nekoliko odmorišta i vidikovaca. Dobrim dijelom staza vodi kroz bukovu šumu, a ovaj put nas je dočekala sa obrisima magle koji su se provlačili kroz njene krošnje i namještali nam kadrove za dobre fotografije, pune mistike, a i romantike.
Pri izlasku iz šume dočekuje nas planinarski dom ”Za Vratlom” na 1160 mnv. i neka poznata lica, pa čak i stari prijatelji te nas susret s njima obradova. Tu pravimo pauzu, domaćini nam pokazuju dom, a našem oduševljenju onim što vidimo nema kraja. Nadamo se da će uskoro i naš dom na Ublima bar upola tako dobro izgledati i biti funkcionalan.
Nastavljamo dalje prema našem cilju kroz Kamensku ravan, Duboki do i njegove čistine, livade i kamenjare do ljetne kolibe Mandića. Cijelim putem uživate u odličnom pogledu na vrh Subru tako da je lako orijentisati se. Konstatujemo da ono što sigurno fascinira planinare na ovoj dionici su odlične markacije, brižljivo planirane i ocrtane, tako da nema šanse da zalutate osim ako ste baš neki ekstremni zanesenjaci J Usput smo sreli i početnike markiraoce koji su upravo polagali ispit iz markiranja planinarskih staza. Teško će naći bolje mjesto za obuku sa tako dobrim primjerima markiranih staza, stoga pohvala planinarima markiraocima iz PK Subra.
U podnožju Subre, a u blizini kolibe porodice Mandić postoji i čatrnja sa ledeno hladnom vodom, te tu pravimo pauzu kako bi se okrijepili. Uskoro ulazimo u rijetku šumu, gdje nas iznenadi oglašavanje crne žune, najveće ptice iz skupine djetlića. Svo troje smo se umirili da je ne bi uplašili, a Slavenko se prišunjao i svojim objektivom zabilježio dokaz da smo je vidjeli.
Nastavljamo dalje i nailazimo na upozorenje o tehnički zahtjevnijoj dionici. Nismo mogli ni usniti kakvo nas oduševljenje tu čeka. Subrini platoi tj. kamene gromade koje su ispresijecane škrapama i pukotinama ukazaše se pred nama poput tepsije loše izrezanih oblandi. Krasotica Subra nam je, eto, spremila i kolače ali se malo zaigrala u rezanju J Skačući sa jedne ”oblande” na drugu, naravno s oprezom, uživali smo u tom fenomenu i otkrivali razno bilje i cvijeće koje raste u samim pukotinama poput stjenovitog zvonca i modrog lasinja. Sve su to Subrini ukrasi i nakit koji ova djevojka ne zna da sakrije. Mada nam je umalo sakrila muniku koja raste odozgo na dole u Dragovoj jami, vjerovatno bježeći od sunca, te jednu podvrstu planinskog božura za koju smo saznali da je i endemska. Pored Dragove tu je i Nikolina jama, duboka 188 metara, a pogled u njeno grotlo bez dna vam ledi krv u žilama.
A Subra kao i svaka krasotica zna da ”baca i neke iskre” tako da smo u njenim kamenjarima pronašli i ulomke i grumenove kremena zabodene u krečnjačku stijenu koje su naši preci nekad koristili za paljenje vatre i pripaljivanje škije. Tako bar kaže Slavenko J
Subra će vas majčinski zaštititi i od oluje i svake nepogode jer u svojim njedrima krije prirodno sklonište tj. nadnešenu stijenu koju smo ugledali pri usponu na vrh pokraj jedne padine. Uvijek je dobro znati da ovakva mjesta postoje jer u planini nikad ne znate kad vam može poslužiti.
Među okolnim šumarcima nadvisila se i najisturenija karstna ploča, impozantna i nestvarna, a poznata kao Vilino guvno ( 1579 mnv). Po legendi tu se noću okupljaju vile da bi igrale kolo i ako bi neki muškarac zanoćio i obreo se na Vilinom guvnu, one bi ga u kolo smotale i niko više ne bi čuo za njega. Vjerovatno su i te vile Subrine starije sestre koje je poput braće brižljivo čuvaju od udvarača J
I konačno stižemo na sami vrh Subre (1679 mnv) gdje nas čekaju zubići, njih 18, pristigli sa sjeverne strane planine, iz pravca Vrbanja. Upisujemo se svi zajedno u svesku, slikamo za foto arhivu našeg društva, a usput se krijepimo i raznim đakonijama. Dan je lijep uz ugodan povjetarac. Oblaci se nisko i brzo premještaju preko padina okolnih vrhova tako da uživamo u prizorima, koji su, kako neko reče, sigurno ukradeni sa omota mliječnih čokolada.
Velika grupa donosi odluku da većina njih povratak organizuju tako da nastave upoznavati Subru i sa njene južne strane te u jednom dahu otkriju sve tajne vragolastog curetka. Tako za njih ovaj dan ostaje upamćen kao kružna tura i nezaboravna avantura.
Napuštamo dom porodice Orjen dok se zavjesa večeri polako spušta. A Subra? Ta zavodnica se vjerovatno uređuje pred ogledalom horizonta kako bi što ljepša dočekala noć i svoje sestre vile i po ko zna koji put zaigrala kolo u koje nipošto ne smijete ući. A ako se ipak zadesite tu, usudite da zavrtite taj rulet i uđete u svijet mitskih bića, budite pozdravljeni od svih ”zubića” uz naš tradicionalni pozdrav ”Da smo zdravo!”
Ana Vlatković
0 komentara