Krajnji jug Hercegovine – grad Trebinje i planina Leotar su u subotu, 16. marta 2019. godine bili nezvanična regionalna prestonica nebeskog trčanja. Naše društvo je četvrtu godinu zaredom bilo organizator trke u disciplini vertikalni kilometar – „Trebinje Vertikal – Trka u kamenu 2019.“
Pripreme za trku počeli smo odmah nakon januarskih praznika. Potvrdila se narodna poslovica „dobar glas se daleko čuje“ – tekstovi i emisije u sredstvima informisanja, kontakti putem društvenih mreža, kao i dobra organizacija ranijih trka, učinili su svoje – već u startu vladalo je veliko interesovanje i za prvih desetak dana broj prijavljenih takmičara je znatno nadmašio prethodne godine. U medijsku promociju trke na području Srbije uključio se i pokret „Ultra trkač Srbija“. I dok smo čistili stazu, obnavljali markacije, animirali sponzore, rješavali druga pitanja organizacije i slično, sedam dana uoči trke broj prijavljenih takmičara sa punim startnim paketom se popeo na 197, uz ostavljenu mogućnost naknadnih prijava na dan održavanja trke.
Malu dozu neizvjesnosti u sedmici uoči trke za trenutak su unijele vremenske prilike. U utorak i četvrtak na Leotaru je osvanuo snijeg, koji se srećom brzo otopio, potvrdivši staro vjerovanje da u Trebinje proljeće ne stiže dok Leotar ne obijeli sedam puta.
U subotu ujutro takmičari su počeli da pristižu u hotel „Leotar“, gdje je organizovana registracija i podjela startnih paketa. Sa šetališta na lijevoj obali Trebišnjice, na stazi dugoj 5200 metara sa visinskom razlikom 960 m startovalo je ukupno 215 takmičara iz BiH, Srbije, Rusije, Crne Gore, Hrvatske, Ukrajine i SAD. Kako bi se smanjila gužva na startu, prelasku preko Perovića/Arslanagića mosta i na prelasku sa magistrale na kamenitu stazu, startovalo se u dvije grupe sa jednim minutom razlike. Takmičare je pratilo relativno toplo vrijeme, sunčano, pomalo i sparno, sa blagim jugom u gornjem dijelu staze. Privučeni lijepim vremenom, veći broj planinara i rekreativaca, među kojima je bilo i dosta gostiju se prije starta uputilo stazom put Leotara. Dvadesetak njih je sačekalo i bodrilo takmičare na najtežem dijelu staze – poslednjem usponu pred cilj, dugom oko 600 metara; koga smo u šali nazvali „ostavi suze za kraj“, zbog uspona od oko 45%; a koji je iscrpljene takmičare primoravao da se često kreću četveronoške. Na Orlovim gredama i na vrhu Leotara su postavljeni punktovi za osvježenje, a uz stazu su pored članova društva domaćina dežurale i ekipe mladih Crvenog krsta Trebinje.
Trka je održana u četiri discipline – muškarci, žene, muškarci preko 50 godina i žene preko 50 godina; vremenski limit za finišer medalju je bio 120 minuta.
U konkurenciji muškaraca vođena je žestoka borba i tri prvoplasirana takmičara su zabilježili vremena u okviru jednog minuta. Pobjedu je odnio Dragan Jovanović iz Kotora, vremenom 48:41 minuta (drugo po redu najbolje vrijeme, rekord i dalje drži Miloš Mikić, Triatlon klub Nikšić; 2018. godine – 47,42); drugi je bio Neven Cicović, Pale (49:20); treći Antonije Kijanović iz Prijepolja, vremenom 49:38 minuta.
U ženskoj konkurenciji, prošlogodišnja pobjednica, Kotoranka Miluša Bošković je nastavila da se poigrava vremenima, stigavši na cilj u vremenu 58:52 minuta, što je za 37 sekundi brže od dosadašnjeg rekorda staze koga je postavila 2018. godine. Drugoplasirana Snezana Đurić iz Kragujevca stazu je prešla u vremenu 1:02:14; a trećeplasirana Dijana Stanišić iz Podgorice je imala vrijeme 1:04:56. Treba napomenuti da je učešće uzela i Sanja Kavaz, pobjednica prve dvije trke, koja je stazu prešla u vremenu 1:25:14, osvojivši deseto mjesto, što je svojevrstan podvig, obzirom da je zbog kidanja ligamenata prije dva mjeseca neko vrijeme nosila gips i hodala sa štakama i ovo joj je bio prvi nastup posle povrede.
U kategoriji “muškarci 50+” prvo mjesto pripalo je Nenadu Milinkoviću iz Užica rezultatom 0:55:44; drugo Radomiru Miliću iz Trebinja – 1:03:38, dok je treći bio Mihailo Topalović iz Užica – 1:10:51.
Najbrža u kategoriji “žene 50+” bila je Marina Mugoša iz Podgorice vremenom 1:13:52, druga je bila Dragica Mitrović, Beograd – 1:26:49; trećeplasirana – Ana Lapčević, Užice; vrijeme 1:44:22
Najbolji domaći takmičar bio je naš član Srđan Domazet, vremenom 52:16 minuta.
U zadatom vremenu stazu je savladalo ukupno 175 učesnika. O zahtjevnosti staze svjedoči i podatak da je samo 14 trkača uspjelo stići na cilj u vremenu kraćem od 60 minuta.
Po završetku trke, veći broj učesnika se zadržao u blizini cilja, bodreći preostale takmičare, razmjenjujući iskustva sa ove i drugih trka, uživajući u proljetnom suncu i pogledu; stekao se utisak da se nikome ne žuri nazad.
U popodnevnim satima u hotelu “Leotar” za učesnike je priređen zajednički ručak, podjela medalja, nagrada i finišer medalja, kao i obraćanje novinarima. Cijeli događaj je možda najbolje definisala pobjednica u kategoriji dama, Miluša Bošković, koja je rekla da “Trebinje vertikal” nije samo “trka u kamenu”, već i “trka u srcu”. I ostali takmičari su u izjavama isticali dobru organizaciju, dobro pripremljenu stazu, pravi sportski duh manifestacije. Na fejsbuk profilu “Trebinje vertikal – trka u kamenu” i stranicama učesnika i posjetilaca, može se naći veliki broj fotografija i video zapisa sa trke, kao i izvještaja medijskih kuća.
Naše društvo se još jednom pokazao kao dobar domaćin, spreman da organizuje ovako zahtjevnu manifestaciju, opšti je utisak da brojni takmičari i gosti iz Trebinja nose lijepe uspomene.Na kraju, još jednom zahvaljujemo svima koji su na bilo koji način uzeli učešće ili pomogli održavanje trke. Uz tradicionalni pozdrav “da smo zdravo” – vidimo se na jubilarnom, petom “Trebinje Vertikal – Trka u kamenu 2020”!
Tekst: Miroslav Kovačević
0 komentara