Potrudiću se da kroz ovaj tekst prenesem barem dio doživljaja i osjećanja koje je izazvala ova trka kod mene. Pokušaću kratko, ako uspijem.

Sutjeska treil; trka kroz nacionalni park „SUTJESKA“ i park prirode „PIVA“, u kojoj su učestvovali trkači iz sedam zemalja. Od 200 prijavljenih ipak je došlo oko 100 takmičara. Takmičenje je bilo u 4 kategorije: udarna 42km, proleterska 25km, skojevska 12km i pionirska 4km.

Za trku sam saznala desetak dana prije održavanja trke. Odmah sam poželjela trčati kroz NP i PP, kroz prašumu Perućicu, pored rijeka, izvora, jezera, šumskim stazama… ne treba više razloga za brzu odluku, da trčim. Prijavih se za trku 25 km. Za istu trku su se prijavili Radoš iz PD „Vučji Zub“ i Jelena i Nada iz Gacka. Za nas četvoro ovo je bila prva trka sa ovom kilometražom i usponom. Mada se ja, za razliku od njih, mogu pohvaliti čestim boravkom u planini i prelaskom približne kilometraže i visinske razlike u danu. Ali ovo je drugačije! Vrijeme je ograničeno, tako da moramo trčkarati, makar da stignemo prije određenog limita.

Trka od 25km i 1500 metara visinske razlike sa startom u pola 10 i vremenom predviđenim za kraj trke najdalje u 17 časova. Start naše trke je bio „Kanjon Suha“. Svi takmičari su bili tu  u 9 časova Organizator je još jednom ponovio pravila trke i podsjetio nas kuda vodi staza i šta nas čeka. 

Krećemo putem kroz šumu, prati nas hladovina. Krećemo se kroz kanjon Suhe, ovim dijelom staze nas prati zvuk vode čiji žubor nam daje snagu. Jednim dijelom staze gazimo po blatu, preskačemo potoke… staza je strma jer je najveći uspon ove staze do Trnovačkog jezera. Izlazimo iz šume gdje nas je dočekala predivna livada oivičena šumom (Suva Jezerina), ljepota koja opija. Sa desne strane obronci Volujaka a sa lijeve vidimo vrhove Maglića. Trčimo preko livade, zatim opet ulazimo u šumu gdje nas je dočekao težak uspon za noge koje se već po  malo umaraju. Ovaj naporan dio brzo zaboravljamo jer pri izlasku iz šume dočekalo nas je Trnovačko jezero. Pogled na ovo jezero odmara dušu pa i noge zaboravljaju na umor. Tu smo popili čaj i nastavili dalje. Zatim opet istim putem do Suve Jezerine ka Prijevoru. Uglavnom šumska staza sa dosta uspona. Uspješno smo savladali i ovaj dio staze i stigli na Prijevor odakle se pruža veličanstven pogled na najvisočiji vrh Maglića. Vremenski limit na Prijevoru je bio 14 časaova.

Nastavljamo dalje, trčimo ka prašumi Perućici. Ulazimo u ogromno prirodno bogatstvo, ne samo naše države nego i Evrope. U prašumi Perućici je sve prepušteno prirodi i njenim zakonima, netaknuta priroda. U daljini čujemo zvuk vodopada Skakvac, još jedno veliko bogatstvo ovog područja. Već smo blizu 20 km, umor polako stiže, sad već priželjkujemo kraj avanture. Stižemo na Dragoš Sedlo, odatle 1 km makadamskog puta, zatim strmi spust kroz šumu. Možda i najteži dio zbog jako strme i klizave staze. Priželjkujemo zvuk rijeke i auta, jer to je znak da smo blizu cilja.

Stigli smo do Sutjeske koju treba pregaziti, meni najdraži dio, trčanje preko rijeke nekih desetak metara uz pomoć kanapa. Voda prija umornim nogama i sad se osjećam kao na početku trke. Blagi uspon do magistralnog puta, zatim stepenicama do cilja kod spomenika. 

Poslije skoro 6 sati završena trka bez povreda,a to je najveća sreća. Noge malo umorne, a duša opijena ljepotom, pa je sve ostalo manje bitno. Utisci se još sliježu od ogromne količine doživljene ljepote!

DA SMO ZDRAVO!

 

 


0 komentara

Ostavite odgovor

Avatar placeholder

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.