Odlazak na vrhove Prokletija planiran je više od mjesec dana ali zbog nepovoljne vremenske prognoze i našeg Tradicionalnog uspona na Vučji zub i vrhove Orjena realizovan je od 23. do 25. oktobra. Na put je krenulo 8 planinara iz PD Vučji zub: Danko Karić, Blagota Marković, Milorad Kiperaš, Ivana Tabaković, Milijana Milošević, Jelica Daković, Miljan Rogan i Marko Mrkaić. S obzirom da smo skoro zašli u 11. mjesec ponijeli smo i zimsku opremu a opcije za mogući uspon bile su: Maja Tet, Maja Harapit i Maja Jezerce. Uz konsultaciju sa našim domaćinima odluku donosimo da to bude Maja Harapit, jedan od najimpresivnijih vrhova koji možemo popeti iz doline Tet.
Dolinom Tet, koje je naša baza za uspon, dominira katoličko stanovništvo jer je Tet istorijski pripadao Skadru, a ovaj u doba prije Osmanlija Veneciji, pa otud u selu katolička crkva zanimljive arhitekture. U našem smještaju dolazi do neplaniranog susreta sa planinarima iz Aranđelovca i Beograda koji takođe planiraju popeti Maja Harapit a naš zajednički vodič postaje Iljir Himaduna iz Prizrena, zanimljivi dekica koji je u planini dugi niz godina a i jedan od rijetkih koji je preživio rvanje sa medvjedom.
Na uspon krećemo u subotu u 07:30, prevozimo se kombijem do kraja makadamskog puta i nastavljamo laganom šetnjom ka vrhu. Pogled na Maja Harapit je zaista spektakularan jer gledajući ga sa južne strane sam vrh predstavlja vertikalni zid od oko 800 metara. U prvom dijelu puta staza je dobro markirana i vijugavim putem vodi do “Čafa Peja” (Qafa e Pejës) iliti Pećkog prevoja. To je istorijski značajno mjesto jer se upravo tim putem vršio transport robe i stoke sa Jadrana do Peći. Usput pravimo kraće pauze za jesenje fotografije i mali predah.U drugom dijelu puta koji vodi od prevoja do samog vrha markacije su kamene kupe a staza zahtjevnija, koja svojim izgledom podsjeća na Kršeljev mramor na Orjenu.
Zapadno od vrha Maja Harapit nalazi se prokletijska grupa vrhova “Radohimes”, kojoj i on sam pripada, od kojih je najviši Maja e Radohimes (2568 m.n.v.), a za leđima nam ostaju Maja Popluks, Maja Alijes i Maja Jezerce (2694 m.n.v.), jedini vrh pod snijegom.
Do samog vrha stižemo za 3 sata i 20 minuta, pravimo duži predah, zajedničku fotografiju i krećemo nazad. Dio grupe ubrzava kako bi otišao na vodopad Gruna, jedno od najljepših mjesta u dolini Tet a dio grupe razmjenjuje iskustva sa planinarima iz Srbije i laganom šetnjom dolazi u smještaj. Uz kamin i večeru koji su spremili naši ljubazni domaćini, sa našim prijateljima planiramo nove uspone i obostrane posjete Orjenu i Bukulji.
Do skorijeg viđenja na nekim novim avanturama u prirodi: Da smo zdravo.
Marko Mrkaić
Video: Danko Karić
Fotografije: Milijana Milošević, Danko Karić, Miljan Rogan, Milorad Kiperaš, Marko Mrkaić
1 komentar
Momčilo Popović · 29. oktobra 2020 u 10:01 pm
Bio prošle godine. Solo uspon iz doline Ropojane. Impozantan vrh. Bravo za ekipu iz Trebinja