Nakon pet vikenda loše vremenske prognoze željno smo dočekali promjenu vremena i odlučili da idemo u Kotor jer se na višim planinama najavljivalo naglo zahlađenje. Desetak „zubića“ se protekle nedelje odvažila da popenje Pestingrad – izuzetno zahtijevnu stazu kojom se, između ostalog, trči i Vertikalni kilometar. Staza, kojoj je najveća mana što nije označena, izuzetno je zahtijevna i za razliku od slične staze na Leotaru ima tri sipara od kojih je onaj drugi najduži i najopasniji zbog mogućnosti odronjavanja veoma pokretljivog kamenja. Na ovom dijelu treba biti naročito oprezan jer će vas po završetku ovog sipara dočekati uže i moraćete koristiti ruke na nekoliko mjesta. Kako je ovaj kraj Crne Gore prepun istorije tako i ovdje nailazimo na Vilinu pećinu gdje su nekoliko puta za vrijeme kuge boravili zaraženi Kotorani, i jedan prirodni fenomen – Vilina vrata, gdje je svako od nas po starom običaju zamislio želju. Sva težina ove staze zaboravlja se na cilju jer izlaskom na vrh i nesvakidašnjim pogledom na more čovjek pomisli da je baš tu stajao Šantić kad je pisao stihove:
„Naša mila Boko, nevjesto Jadrana
Pokrivena nebom kô od plave svile,
Ljepša si od tvoje primorkinje vile
I svjetlija si od njenog đerdana…“
Nakon dužeg predaha i uživanja u pogledu na najljepši zaliv vraćamo se kružno na Krstac i nastavljamo starim karavanskim putem kuda je vladika Rade silazio sa Lovćena u Kotor sve do tvrđave „Sveti Ivan“. Naše ovonedeljno druženje završilo se među zidinama Starog grada a do sledećeg viđenja pozdravljamo vas tradicionalnim pozdravom: Da smo zdravo!
Marko Mrkaić
Fotografije: Branislav Janković, Miljan Miljanović, Božo Kundačina i Mirko Lučić
0 komentara