Poslednju nedjelju u oktobru iskoristili smo da posjetimo Durmitor i njegov najviši vrh. Na uspon je krenulo 17 planinara iz Trebinja. Uspon standardno kreće sa prevoja Sedlo gdje nas je čekao naš prijatelj sa Žabljaka Zdravko Danilović.

Prolazimo ispod Uvite Grede i preko proplanaka iza Vijetrenih brda dolazimo do jezerceta  Zeleni Vir  koje  je uslijed velike suše ovo ljeto i jeseni presušilo. Nakon kraće pauze krećemo u završni uspon i izlazimo na prevoj između stijene Bobotovog kuka i Lučinig vrha. Odatle prvi put vidimo kuće Žabljaka. Pravimo opet dužu pauzu i krećemo dalje…  ubrzo dolazimo  do još jednog prevoja, samo nam  se sada  pogled otvara prema Škrčkim jezerima.

Poslije fantastičnog pogleda ostaje nam da popenjemo još jedan mali ali eksponirani dio gdje se nalazi sajla i izlazimo na vrh visok 2523 metra. Pogled kao i uvijek, veličanstven,  sve obližnje vrhove odlično prepozanjemo a udaljenije na horizontu malo teže jer je zbog velikog broja požara vidljivost bila smanjena.

Svi članovi koji su krenuli i izašli su na vrh što ovaj naš uspon čini još uspiješnijim. Nakon dužeg odmora krećemo nazad i spuštamo se istom stazom do prevoja Sedlo. U sam sumrak ulazimo u auta i puni utisaka krećemo put Trebinja.

Izvještaj: Srđan Domazet


viber_image_2019-11-06_10-54-17.jpg

Foto album: Danko Karić

Foto album: Brano Janković

Foto album: Srđan Domazet

Kategorije: Izvještaji

0 komentara

Ostavite odgovor

Avatar placeholder

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.