Usijani makadam na preko 30 stepeni, atraktivna brdska staza kroz idilično selo Žakovo i dobro pripremljeni organizatori iz PD ”Vučji zub” i ovog ljeta spremno dočekuju ljubitelje biciklizma, ovaj put pretežno omladinu, radoznale posmatrače i novinare, željne dobre sportske priče. Ove godine čak ni pandemija virusa korona nije spriječila održavanje već nadaleko čuvene brdske biciklističke trke ”Za sirac sira” koju po 9. put organizuje naše društvo. Osjetilo se odsustvo takmičara iz susjednih država zbog zatvorenih granica, ali uprkos okolnostima u trci je učestvovalo preko 30 učesnika u nekoliko kategorija: elitnoj – seniorskoj, juniorskoj i u konkurenciji djece.
Staza je i ove godine pripremana danima. Vrijedni planinari i biciklisti iz društva uređivali su je kako bi bila što bezbjednija za takmičare. Košena je trava, šiblje i drača. Sklonjeno je suvišno kamenje koje se preko godine nakupilo na stazi. Postavljena je saobraćajna signalizacija u vidu znakova i traka koji su imali za cilj da usmjeravaju učesnike i upozore ih na opasne dijelove. A uoči i na sam dan trke trebalo je organizovati i druge poslove poput administracije i nabavke zahvalnica, medalja, pehara i nagrada, među kojima je i autohtoni proizvod hercegovačkog sela – kolut sira ili sirac sira. Da bi sve to bilo obezbijeđeno, uveliko su pomogli i sponzori trke kojima se ovom prilikom zahvaljujemo(Turistička organizacija – Trebinje, Grad Trebinje, Termomont, kafe bar Azaro, vila Lira, Herceg RTV – kao medijski sponzor, Siga d.o.o. Bankom) A zahvaliti se moramo i volonterima Crvenog krsta Trebinje i lokalnom timu vatrogasaca Republike Srpske, koji su bili tu kao i svake godine – za svaki slučaj.
A da ne zaboravimo i naše najbrže takmičare koji su se u Žakovu 5.jula okitili medaljama. U elitnoj tj. seniorskoj kategoriji u muškoj konkurenciji najbrži je bio Petar Spaić koji je 4,2 km staze ”preletio” za 15 minuta i 11 sekundi. Za njega, kao i za drugoplasiranog Miloša Bodirogu ”Sirac sira” je bio uvertira za ono što slijedi istog dana, a to je trka u Širokom Brijegu u okviru Premijer lige BiH, tako da su njih dvojica svoje dvotočkaše brzo spakovali i otputovali odmah nakon dodjele medalja, a i tamo su se, kako saznajemo, okitili zlatnim i srebrnim odličjem. Treće mjesto i zasluženi sirac osvojio je Marko Paovica.
U ženskoj konkurenciji elit kategorije prva je bila Kristina Gudelj koja nije krila oduševljenje stazom. Kristini ovo nije prvi put da se oproba na Žakovskom makadamu kao ni drugoplasiranoj Spomenki Perišić. Medaljom za treće mjesto u ovoj kategoriji se okitila i moja malenkost, Ana Vlatković, i dokazala da se može desiti da i najsporiji takmičar dobije medalju i nagradu ukoliko ima tu ”sreću” da se za trku prijave samo 3 pripadnice nježnijeg pola u ovoj kategoriji.
U kategoriji juniora (uzrast 12-15 godina) najbrži omladinac je bio Dado Bjelić, drugo mjesto je zauzeo Srđan Popovac dok je bronzano odličje uzeo Aleksa Berak. U ženskoj konkurenciji u ovoj kategoriji jedina takmičarka je bila Kristina Runjevac kojoj je pored zlatnog odličja pripala i nagrada – aranžman u vili Lira. U kategoriji djece uzrasta do 12 godina, prvo mjesto osvojio je Vanja Crnogorac, drugo mjesto je pripalo Jakovu Perišiću Glebovu, dok je treći bio Đorđe Odavić, a upravo oduševljenje sve te djece samom trkom nam daje krila i podstiče nas da nastavimo da je organizujemo i svake godine im priuštimo tu neopisivu radost.
Kampovanje pod Bjelasnicom
Pet ”zubića” ove godine se odlučuju na tradicionalno kampovanje u Žakovu uoči same trke. Ovo živopisno selo po deveti put nas očarava svojom ljepotom i iznova ga proučavamo i upijamo njegovu idilu. Šatore brzo postavljamo i čim se raspakovasmo, krećemo u obilazak staze. Dobijamo zadatak da postavimo signalizaciju. U selu je i ostatak ekipe koja je tu i radi na uređenju staze. A šetnja samom stazom vodi nas pored pokošenih livada i šumaraka grabovine, smrekovine, jasena, hrasta i klena. Zamirisaše nam i parcele ocvalog smilja i razrasle lavande. Beremo ih i pravimo bukete kojima sutra planiramo upotpuniti nagrade za dame. Tu su i bademi, trešnje, smokve, te šipci, divlji i pitomi, ukusne murve. Prolazimo pored dva groblja i dvije crkve u različitim dijelovima sela, a uvjerili smo se da tu postoje i stećci i kamenice. Lavežom nas dočekuju i seoski psi. Seljani koje srećemo raspoloženi su za razgovor i po njihovim komentarima zaključuje se da pozdravljaju izbor njihovog sela kao lokacije za trku. Oni su već i navikli na to da im rodni kraj s početkom ljeta pohode ovisnici o adrenalinu. I dok nebo šaraju prijeteći oblaci, a sunce s vjetrom baca posljednje bičeve po Bjelasnici vraćamo se iz sela do kampa i start-cilj pozicije gdje raspaljujemo roštilj te sjedeći uz vatru do kasno uživamo u razgovoru, šalama i toploj noći dok se spušta nad Popovim poljem.
Trka iz perspektive najsporijeg
”Svijet voli pobjednike…kada si prvi svega si vrijedan, na tronu može biti samo jedan…” riječi su pjesme koja mi se odnekud javi u mislima dok pedalam uzbrdicom prema najvišoj tački Žakovske staze, a sljepoočnice uporno i sve jače pulsiraju na plus 30. Svi takmičari su me već odavno prestigli i ne čujem više prštanje šljunka, te ostajem na stazi boreći se sama sa sobom, a istovremeno se pokušavam sjetiti neke pjesme posvećene zadnjima na takmičenjima, ali mi ne ide. Baš kao što nemam sreće sa lancem koji spada po treći put, a ja silazim s bicikla i borim se da ga vratim na mjesto. Srećom, kod kuće Vukasovića se zadesio volonter Crvenog krsta koji mi pomaže da ga bolje uglavim. Pri spustu me Bog pogledao, na lanac zaboravljam i čak uživam u momentima kada potjeram biciklo malo brže od svog limita dok proklizavam stišćući kočnice. Ima neke neodoljive čari u tim momentima kada se usudimo zaplesati na ivici svojih mogućnosti i poigramo se sa svojom smjelošću. Samo je važno ponekad probuditi u sebi tog odvažnog viteza. Jer kad sam mogla ja, možete i vi! Zato izazivam sve vas koji ste čuli za trku ”Za sirac sira” da sljedeće godine, Bože zdravlja, dođete u Žakovo i budete dio ove naše priče. Bilo kao posmatrač, a još bolje učesnik. A do tada i do nekih novih ukusnih siraca , DA SMO ZDRAVO!
Ana Vlatković
Prilog o trci državnog servisa RTRS- a. Dnevnik 2.
Prilog BN televizije:
Prilog portala Moja Hercegovina
Prilog Herceg televizije
Fotografije Miroslav Kovačević i Slavenko Vukasović:
0 komentara