IZVJEŠTAJ, 28.02.2010. godine
Članovi PD „VUČJI ZUB“ koji su učestvovali na usponu:
Ukropina Marko, Milivojević Srđan, Budinčić Žarko, Sudar Ozrenko
06:30 časova
Krenuli smo iz Trebinja prema Ublima gdje bi trebali ostaviti auto, i krenuti prema Orjenu.
Jutro je bilo prohladno i malo oblačno. Dolazimo na Ubla i ostavljamo auto, jer dalje nismo mogli zbog sve većeg snijega. Posle spremanja opreme krećemo prema Dobrom dolu gdje planiramo kraći odmor pred uspon. Krećemo se po veoma zaleđenoj stazi što nas raduje, jer jedino tako možemo izaći na vrh Orjena. Vrijeme je bilo odlično, krećemo se veoma brzo, jer zaleđena staza nam odgovara. Dolazimo u Pirinu poljanu gdje se fotografišemo i uživamo u prelijepom pogledu na Vučji zub i Orjen. Krećući se prema Dobrom dolu nailazimo na dvije ogromne lavine iz pravca Jastrebice.
Fotografišemo lavine, koje su iskrčile mnogo drveća i jezivo izgleda. Snijeg je sve veći i veći, i iznosi od 1-2 metra a na pojedinim mjestima je i veći. Posle 2 sata hoda stižemo u Dobri do koji izgleda prelijepo. Nakon kraćeg odmora i stavljanja dereza, krećemo oprezno prema vrhu. Posle pola sata hoda donosimo odluku da Ozrenko odustane od uspona jer neme dereze i bilo je nemoguće i opasno da nastavi. Nastavljamo dalje, snijeg je ogroman, markacije se ne vide, ali poznavajući teren nemamo problema. Ukazuje se pred nama vrh koji izgleda jezivo i na prvi pogled nemoguće za popeti. Svo vrijeme razgovaramo međusobno i dogovaramo pravac kretanja. Dolazimo do mjesta gdje se spaja put sa Prase koji vodi dalje ka vrhu. Pokušali smo izaći, ali ubrzo odustajemo jer je nemoguće izaći zbog leda i opasnosti od klizanja. Odlučujemo da se spustimo malo niže i sa lijeve strane izbjegnemo tu liticu. Taj plan nam uspjeva i savlađujemo opasnu dionicu koja će se kasnije ispostaviti kao laka, šta nas je gore čekalo. Izlazimo na jedan greben i gledajući prema vrhu dogovaramo šta dalje. Gledamo uz veoma opasnu liticu, i donosimo odluku da nastavimo dalje do jedne grede i da konačno odlučimo dali izlazimo ili ne. Uz oprezno i veoma rizično kretanje izlazimo i odlučujemo da nastavimo. Marko kreće lijevo, a Žika i ja krećemo prema vrhu, i u jednom trenutku shvatamo da se ne možemo vratiti tim putem. Gledamo samo ispred sebe, jer je ispod nas ogroman ambis i bilo bi fatalno kliznuti se. Korak po korak i ne okrećući se izlazimo na greben, i ispred nas se pojavio Orjen. Izlazimo na vrh nakon 2 sata i 30 minuta iz Dobrog dola. Dočekao nas je snažan vjetar na vrhu i jedva uspjevamo da se fotografišemo sa zastavom Vučjeg zuba.
Pogled je nevjerovatan, i žao nam je što nismo mogli duže ostati. Nismo čestitali jedni drugima, jer smo se bojali kako i na koju stranu da siđemo sa vrha. Razmišljamo da idemo prema domu na crnogorskoj strani, ali odustajemo od toga, jer nismo imali komunikaciju sa grupom iz Dobrog dola koja je došla iza nas naknadno, a koji su nas očekivali. Gledajući sa vrha odlučujemo da siđemo u dolove iza Buganje grede. Oprezno se spuštajući uočavamo tragove dereza, i u daljini smo ugledali dvojicu planinara iz Crne Gore. Javili smo im se jer mi idemo prema Buganjoj gredi, a ne prema njima. Silazak je protekao dobro i već nam je lakše, jer smo izbjegli opasne litice. Izlazimo na klanac i ispred nas se ukazao Dobri do, i shvatamo da smo donijeli ispravnu odluku o povratku nazad sa ovog vrlo opasnog uspona. Posle sat i po silaska silazimo u Dobri do, gdje se sastajemo sa ostalom grupom koja nam čestita, i tek tada shvatamo koliko je bilo opasno. Nakon toga slijedi okrepljenje uz čaj i malo rakije, i opuštanje uz sankanje i druženje sa ostatkom grupe.
S obzirom na to da smo nedavno učestvovali na memorijalnom usponu na Lupoglav, s pravom možemo reći da je uspon na Orjen mnogo teži i zahtjevniji od Lupoglava, a koji važi kao najteži u regionu.
Milivojević Srđan
DA SMO ZDRAVO !!!
0 komentara