Članovi biciklističke sekcije P.D. „Vučji zub“ su odlučili da u 2019. godini daju svojskroman doprinos u obilježavanju 800 godina od autokefalnosti Srpske Pravoslavne Crkve, odnosno 800 godina od osnivanja Eparhije Zahumsko-Hercegovačke i Primorske. Kako i dolikuje biciklistima, doprinos je upriličen biciklističkim vožnjama a svoje veće aktivnosti u ovoj godini smo usmjerili ka navedenim temama.  Naime, prvo smo u sklopu „Prebilovačke biciklijade“ u junu mjesecu učestvovali u vožnji koja je imala za cilj posjetu prvom sjedištu naše eparhije u Stonu, a nakon toga krenuli smo sa planiranjem višednevnog pokloničkog putovanja kroz Crnu Goru i Srbiju sa ciljem da posjetimo nemanjićke Manastire na teritoriji Stare Raške.

Odlučili smo da vozimo na relaciji: Trebinje – Nikšić – Šavnik –  Žabljak – Pljevlja – Prijepolje – Nova Varoš – Sjenica – Novi Pazar – Raška – Kraljevo.

Relaciju smo odredili zbog nekoliko ciljeva, odnosno Crkava i  Manastira koje planiramo da posjetimo: Manastir Mileševa – Manastir Sopoćani – Manastir Đurđevi Stupovi – Crkva Svetog Petra i Pavla, gdje se krstio Sveti Sava – Manastir Studenica – Manastir Žiča.


RUTA.jpg

Zahvaljujući ljudima iz EZHiP unaprijed smo kontaktirali Manastire i najavili dolazak.

Na prvom, inicijativnom organizacionom sastanku bio je znatno veći broj zainteresovanih biciklista da bi se za putovanje posle perioda psiho-fizičkih priprema odvažilo pet iskusnih članova:

–          Željko Mirdinja

–          Miloš Milošević – Šemilo

–          Mićo Milošević

–          Velibor Gudelj – Boki

–          Petar Vukanović (maloljetan ali ne i  neiskusan)


20190824_060346.jpg

 

1.dan, subota (24.08.). Prva etapa Trebinje – Žabljak bila je ujedno najduža i najzahtjevnija budući da je bilo potrebno savladati poveliku kilometražu na terenu sa velikim brojem oštrih uzbrdica. Krenuli smo na put ka Nikšiću u rano jutro dobro poznatom trasom preko Lastve, Klobuka, Vilusa i Trubjele. Vremenski uslovi su bili dobri za vožnju. Najveći problem na ovoj etapi je bila je prašina na trasi puta koji se renovira u rejonu Trubjele. Lagana kiša na prilazu Nikšiću nije pokolebala bicikliste, nastavili smo bez zadržavanja ka Šavniku preko Jasenovog Polja. Planinski Šavnik i Žabljak su nam zadali još niz uzbrdica koje smo morali da savladamo. Završavamo etapu u ranim večernjim satima.


20190824_080523.jpg

2. dan, nedelja (25.08.). Žabljak – Mileševa. Na drugu etapu smo krenuli rano, nešto posle 6 sati u jutro. Iako je bio u pitanju Durmitor, iznenalila nas je hladnoća! Termometar je pokazivao ispod 8 stepeni Celzijusa u trenucima kad smo se u pretežno ljetnoj opremi po maglovitom jutru sjurili ka mostu na Đurđevića Tari. Tu smo imali čarobne momente… izlazak sunca, izmaglica koja doslovno teče kanjonom Tare ispod čuvene građevine, impozantnog i gracioznog mosta…


20190825_070613.jpg

Nastavili smo dalje ka Pljevljima. Bez daha su nas ostavljale duge konstantne uzbrdice ali i prelijepi krajolici na pozitivan način. Uskoro ulazimo u Srbiju na graničnom prelazu Jabuka, potom dugačkim spustom stižemo u Prijepolje. Manastir Mileševa je udaljen nekoliko kilometara. Stižemo na odredište po jakoj kiši.


20190825_160213.jpg

Veoma predusretljivi domaćini nas dočekuju i smještamo se u konaku Manastira. Prvi cilj putovalja je dostignut. Mileševu je podigao Kralj Vladislav, bratić Svetog Save. Sveti Kralj i počiva u Manastiru a neposredno iznad Njegovog kivota je i naša najčuvenija freska, koja je poznata širom svijeta – Bijeli Anđeo! Tu su i freske članova dinastije Nemanjić uključujući i fresku Svetoga Save koju je ikonopisao njegov savremenik. Svečeve mošti su bile u Mileševi do 1594. godine kada su ih Turci uzeli i spalili na Vračaru s namjerom da unište  duh srpskog naroda. Ipak, danas se u Manastiru nalazi ruka Svetoga Save koja je ostala sačuvana. Cjelivali smo svetinju i prisustvovali Akatistu. Zahvaljujući domaćinima pregledali smo riznicu i čak dobili dozvolu (što nije praksa) da fotografišemo Pastirski štap Svetoga Save. Interesantno, štap je dar patrijarha Manojla Svetom Savi, u Nikeji 1219. godine, kada je Srpska Pravoslavna Crkva dobila samostalnost. Upravo tema našeg putovanja.


20190825_161427.jpg


20190825_161432.jpg

3. dan, ponedeljak (26.08.). Mileševa – Sopoćani.  Dolinom Lima napuštamo Prijepolje i krećemo sa nizom uspona ka Novoj Varoši, najviši prevoj na putu od Beograda ka moru. Pojedini usponi su 11%. Put nas vodi dalje preko prelijepe šumovite planine Zlatar ka Sjenici.Dalje putem ka Novom Pazaru krećemo se lagano nepreglednom ravnicom Peštarske visoravni. Razgovor je živnuo J (inače tokom uspona niko ne progovara). Frljamo se anegdotama i „šupljom pričom“, kontamo šta bi Žara rek’o. Uskoro skrećemo sa glavnog puta, pored ostataka zidina Starog Rasa, idemo ka Manastiru Sopoćani gdje smo u večernjim satima završili treću etapu. Drugi cilj ostvaren.Smjestili smo se u Manastirski gostinski objekat.

4. dan, utorak (27.08.). Sopoćani – Đurđevi Stupovi – Crkva Svetog Petra i Pavla – Studenica. Prije početka četvrte biciklističke etape Novi Pazar – Studenica obišli smo planiraneManastire u Crkvu na teritoriji Novog Pazara:

– Manastir Sopoćani, pod zaštitom „UNESCO“ -akoji je osnovao Kralj Uroš I. Upoznali smo se sa na nadaleko čuvenim freskama za koje pojedini istoričari umjetnosti tvrde da predstavljaju početke Renesanse u umjetnosti.


20190827_071643.jpg

– Manastir Đurđevi Stupovi, najstarijinemanjićki Manastir koji je osnovao rodonačelnik dinastije Stefan Nemanja. Nalazi se na uzvišenju iznad Novog Pazara, također je pod zaštitom „UNESCO“ -a.


20190827_091427.jpg

– Crkvu Svetog Petra i Pavla, poznata kao Pavlovica. Crkva je poznata po krstionici u kojoj se krstio Sveti Sava.


20190827_095342(0)(1).jpg


20190827_094631.jpg

Biciklističku vožnju od Novog Pazara vozili smo velikim intezitetom po relativno ravnom terenu prema Raškoj, zatim dalje dolinom Ibra do mjesta Ušće gdje se rječica Studenica ulijeva u Ibar. U Ušću skrećemo sa magistralnog puta ka Manastiru Studenica. Završavamo etapu u ranim poslepodnevnim satima. Smjestili smo se u konak Manastira. Nakon odmora posjetili smo Manastir.


20190827_165201.jpg


20190827_164123.jpg

Manastir Studenica „majka svih srpskih Crkava i Manastira“ nas je oduševio. Marko, istoričar umjetnosti, nam je pričao o veličini i značaju Studenice.  Podignut je krajem 12. vijeka.Osnovao ga je Stefan Nemanja. Posvećen je Uspenju presvete Bogorodice. Crkva je građena od mermera. Cerigradskog je stila. Bila je uzor za izradu Svetogorskih Crkava. Ukrašena je freskama iz različitih perioda, ističu se one iz 13. vijeka.Pored ostalih, vidili smo čuvenu fresku Raspeća sa karakterističnom Vizantisko plavom bojom. U Studenici su mošti Svetog Simeona(Stefana Nemanje) koje  je Sava Nemanjić, da bi pomirio svoju zaraćenu braću Stefana i Vukana, 1207. godine preneo iz Hilandara. Pod Savinim starateljstvom, Studenica je postala politički, kulturni i duhovni centar srednjovekovne Srbije. Tamo je napisao Studenički tipik. Bio je Studenički iguman, koji je imao svoj tron čije se mjesto i danas jasno vidi. Sveti Sava je proglašen za srpskog arhiepiskopa na Veliku Gospoinu 1219. godine u Mikeji. Ravno 800 godina nakon toga, na Veliku gospojinu 2019. godine prisustvovali smo Svetoj Liturgiji u Studenici neposredno pored Savinog trona. Velika stvar za nas! Danas se u Manastiru nalaze mošti Stefana Nemanje i njegove žene Ane, sinova Stefana Prvovjenčanog i Vukana

Studenica je uživala pažnju i drugih članova dinastije Nemanjića. Kralj Radoslav je 1245. dodao crkvi pripratu, a kralj Milutin je sagradio malu crkvu posvećenu svetim Joakimu i Ani.

5. dan, srijeda (27.08.). Žiča. Obzirom da smo zbog Slave i liturgije proveli dosta vremena, u Studenici smo se spakovali i završili biciklističku vožnju. Na putu ka kući posjetili smo manastir Žiča. Žiča je temelj Srpske državnosti,  smatra se„majkom srpske države“. Osnovali su je Sveti Sava i Stefan Prvovjenčani. Bila je sjedište prve srpske arhiepiskopije. U Žiči je i krunisan Stefan Prvovjenčani, prvi Srpski kralj a nakon njega još šest srpskih kraljeva.


20190828_132030.jpg

Nakon uspješno realizovanog plana pokloničkog putovanja, autom pratnje smo se vratili kući u Trebinje.

Zaključak: Poklonička vožnja je na sve članove ostavila izuzetno snažan utisak, kako moralni i etički, tako i obrazovni i umjetnički. Nije mala stvar hodati stopama nekih od najvećih ljudi i Svetaca našeg naroda. Slava im i Hvala!

Zahvaljujemo se svima koji su nam pomogli oko organizacije i realizacije putovanja, u prvom redu Eparhiji Zahumsko Hercegovačkoj i Primorskoj i bratstvima Manastira koje smo pohodili, zatim „Swisslion“ Trebinje, Kafe „Azzaro“, Picerija „L’sashon“.

Izvješaj: Mićo Milošević

Gostovanje na Herceg televiziji:

Prilog na RTRS kreće na 2,17 min jutaranjeg programa. LINK

Kategorije: Izvještaji

0 komentara

Ostavite odgovor

Avatar placeholder

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *