Naši članovi Srđan Domazet i Miloš Bodiroga odlučili su da prethodni ponedeljak, utorak i srijedu provedu na čarobinim Prokletijama. Naime u ta tri dana su prepješačili više od 60 kilometara i popeli 4200 metara visinske razlike, pa da počnemo redom.
Dan 1. Ponedeljak 21. 8. 2023. (Đeravica 2656m i Tromeđa 2336m)
Krenuli smo rano ujutru oko 4 časa iz Trebinja i putem preko Podgorice, dolinom Tamare do Gusinja gdje nakon kraće pauze nastavljamo put ka Plavu i katunima Bogićevice koji se nalaze nekih 20 kilometara od grada. Auto ostavljamo do katuna na nadmorskoj visini od oko 1650 metara. Iako se može ići još i do katuna (terenskim vozilom) mi se nismo odlučili pošto nismo znali kakav je put. Kasnije smo shvatili da je to bila greška i da smo trebali nastaviti.
Staza ispočetka vodi putem do katuna gdje nailazimo i na prvi putokaz gdje treba da idemo ali bez ijedne vidljive markacije pa tako lutamo proplancima Bogićevice dok nismo „uboli“ izlazak na prevoj Bogićevica. Lutali smo i tražili stazu 4 km i oko sat vremena ali ako išta priroda je bila prelijepa. Nakon izlaska na prevoj (2150m), uočavamo i naš cilj tj. vrh Đeravicu visoku 2656 metara nad morem. Inače Đeravica više nije najvisočiji vrh u Srbiji od skoro je to Velika Rudoka koja je nakon najnovijih mjerenja na Šar Planini prestigla Đeravicu za 4 metra. Staza nas na prevoju vodi desno preko Ravne Planine prema vrhu Tromeđa o kojem ću poslije pričati. Neposredno ispod vrha Tromeđa ima jedan vidikovac sa putokazima koji nas usmjeravaju na tzv. patrolnu stazu i odvajamo se lijevo, stazu nakon 500 metara opet gubimo markacije nema ali se na kraju uočava gdje staza nastavlja i nakon 700-800 metara na jednom malom prevoju opet izlazimo na jasno vidljivu stazu kojom nastavljamo sve do vrha Đeravice. Staza je dobila naziv patrolna jer je za vrijeme biše Jugoslavije tuda patrolirala JNA tj. graničari koji su držali stražu na granici sa Alabanijom.
Na oko 8.5 km nailazimo i na jezero „Tropojes“ na kome ima i izvor pitke vode. Staza nas vodi gore-dole i sve tako do Velikog jezera koje je na 12.8 km od polazne tačke. Nakon jezera kreće završni uspon na vrh gdje u 3 km ostaje da savladate oko 400 metara visine, a na 1.3 km od jezera izlazimo na prevoj sa kog nam se prvi put ukazuje i Đeravičko jezero. Nakon 15.8 km i 4 sata i 15 minuta izlazimo na vrh.
Sa vrha pogled na Prokletije iz nekog sasvim drugog ugla. Pogled se pruža duboko u Metohiju i mjesta Dečan i Đakovica, zatim Korab, Maja Jezerce sa ostalim vrhovima Prokletija, Kopaonik i još mnogo toga. Nakon pauze i fotografisanja polazimo nazad istom stazom, samo što smo u povratku na kraju odlučli da se popenjemo i na vrh Tromeđa visok 2336 metara. Vrh bi vjerovatno bio jedan u moru na Prokletijama da nije kao što mu samo ime kaže međa tri države (Srbije, Crne Gore i Albanije). Sve u svemu uspješan prvi dan sa pređenih 31 km i 1550 metara uspona.
Dan 2. 22.8.2023. (Zla Kolata 2534m)
Nakon što smo hajdemo reći odmorili se u našem šatoru u Gusinju, odlučili smo da drugi dan pođemo na najviši vrh Crne Gore, Zlu Kolatu visoku 2534 metra. Auto ostavljamo na kraju asfaltnog puta koji vodi iz Vusanja prema katunima „Fuš sirma“ odakle krećemo. Staza ispočetka vodi makadamskim putem a nakon 2.5 km silazimo sa puta i ulazimo na stazu za vrh. Ovdje treba biti oprezan pošto opet nema markacija ili putokaza. Međutim stanje se popravlja kako ulazimo u stazu i nakon 100 metara nailazimo i na prvi i jedini izvor. Staza je vidljiva u nastavku i doro obilježena a na 4.1 km dolazimo do rskrsnice gdje idemo desno i tu ulazimo u malo krševitiji teren. Takva staza je sve do Ledene pećine u dužini 1.7 km. Na 6.2 km od starta dolazimo do još jedne raskrinice gdje nam se priključuju svi planinari koji idu na ovaj vrh sa Albanske strane a bude ih dosta više nego sa Crnogorske. Tu idemo lijevo i od te raskrncice kreće završni uspon na vrh, koji je malo zahtijevniji gdje u 2 km penjemo oko 500 metara. Poslije 1.6 km od raskrsnice izlazimo na sedlo između tri Kolate lijevo je Dobra kolata pravo Ravna Kolata i desno Zla Kolata do koje je ostalo još 400 metara. Na vrh izazimo za 3 ipo sata uz pređenih 8.2 km, možemo reći umor čini svoje. Sa vrha fenomenalan pogled na ostatak Prokeltija. Predahnuli, fotografisali se za uspomenu te nazad. Povratak je istom stazom i ukupno prelazimo 16.5 km sa visinskom razlikom od 1300 metara.
Dan 3. 23.8.2023. (Bojs 2461m)
Poslednji dan je bio rezervisan za odlazak u „srce“ Prokletija tj. u dolinu Jezera i vrh Maja Bojs. Krećemo nešto ranije nego prethodnih dana, autom dolazimo u dolinu Ropojane, parkiramo se 1 km od karaule Zastan. Odatle započinjemo uspon i krećemo ka karauli. Kada smo stigli do karaule nastavljamo da pratimo stazu i nakon 1.7 km od auta nailazimo na izvor gdje smo dopunili zalihe vode. Pratimo stazu prema dolini Jezera „Buni i Jezerces“. Prolazimo odvajanje za Rosni vrh „Maja Rosit“ (inače treći najviši vrh u Crnoj Gori) i poslije 3.8 km dolazimo u dolinu. Nažalost pojedina jezera su presušila ali se Veliko jezero i „Lulashit“ jezero još drže. Vijugavom stazom prolazimo između jezera i prema Jezerskom vrhu i tako sve do 6.5 km. Tu se naša staza odvaja oštro desno prema Maja Bojsu ili prema dolini Ropojane sa Albanske strane, (pravo se nastavlja prema Jezerskom vrhu). „Zajednička“ staza je u narednih 300 metara, onda se mi odvajamo desno a staza za Ropojanu ide lijevo. Na tom mjestu počinje malo lošija staza ali koja je zadovoljavajuće markirana. Na 7.8 km od starta ulazimo u jedan kuloar koji je poprilično siguran ali opreznosti nikada nije na odmet. Kroz kuluar se krećemo 300 metara i poslije toga izlazimo na greben. Do vrha nam je ostalo još 200 metara. Do vrha smo ukupno prešli 8.3 km za 3 ipo sata, a na vrhu opet ista priča, pogled od kog zastaje dah možda i najljepši u ova tri dana iz samog „srca“. Kratka pauza i polazak nazad dužina rute je 16.6 km sa 1400 metara uspona. Pakujemo se i polazimo nazad ka Trebinju.
Do sljedeće avanture „DA SMO ZDRAVO“
Srđan Domazet
Fotografije: Miloš Bodiroga i Srđan Domazet
0 komentara