Prilog Nebojše Kolaka
Na inicijativu jednog od članova PD „Vučiji zub“ iz Trebinja, Danka Karića, petoro odvažnih planinara ovog Društva, zaputilo se na dio prelijepe planine Orijen, koju do sada nisu pohodili. Riječ je izuzetno zahtjevnoj stazi, na kojoj su 12 sati proveli pješačeći, da bi ostvarili svoj cilj. Radi se o Reovačkoj gredi, na koju izlaze samo oni odvažni.
Sama ta Reovačka greda koja se navezuje na naš Vučiji zub, došla je i ona na red. Prvi put članovi našeg Društva su se odlučili da pohode i taj vrh Orijena. Radi se o jednom fantastičnom grebenu, inače plnina Orjen je poznata po tim grebenskim prelazima sa vrha na vrh, ali ovaj je jako interesantan i posben zaista. Ponijeli smo i aparaturu za snimanje iz vazduha, tako da će nam biti zadovoljstvo da naše impresije podjelimo sa vašim gledaocima – rekao je za Elta 1 HD Igor Škreo, predsjednik PD „Vučji zub“ Trebinje
Zanimljivo je da ja trebinjske planinare pratila i različita temperatura vazduha, dok su se kretali faktički ivicama Reovačke grede.
– Da, imate onu priču osojna i prisojna strana. Na ovoj osojnoj je i dalje bilo slane. Sve je bilo bijelo sve su stijene bile bijele pod tim slojem slane, dok ste se na drugoj strani mogli fino osunčati, trebalo vam je maltene i krema za sunce, bilo je zaista prelijepo vrijeme. Ovaj novembar nas časti lijepim vremenom, niko ovo ne pamti ovakve uslove za planinarenje – dodao je Škero.
Sedamdesettrogodišnji Vojo Prelević ne propušta niti jednu akciju svojih kolega iz planinarskog društva. bilo to da je neka planinarska ruta, ili neka biciklistička. Kaže da je ovaj pohod bio izuzetno zahtjevan gdje se po uskom dijelu vrha grebena krećete, a litice su po 70, 80 stepeni, tako da morate biti izuzetno pažljivi.
– Ja sam prije 35 godina sa jendim starijim čovjekom, tada samja bio mlad. On je išao sa mnom, inače je porijeklom sa Orovca i išli smo taj dio Relovačke grede, ali nismo išli na Pazuu taj najveći vrh, nego smo došli tamo gdje je bilo bezbjedno – rekao nam je Vojo i dodao: – Ništa posebno teško. Ja sam navikao da skačem sa stijene na stijenu. To mi je karakteristika. Dosta dobro držim tu ravnotežu, ali malo su me butine počele boliti pri kraju, ipak je to za mene starije veliki zamor.
Iako ima zamora i bolova u butinama Vojo i njegove kolege iz PD „Vučiji zubˇ“ ne miruju. Jutros su, kako kažu, krenuli na jendu biciklističku turu kojom se odjavljuju za ovu godinu od biciklizma. Tura je duga 112 kilometara, a u okviru ove rute biće preko 2200 metara akomulativnog uspona.
0 komentara