Proteklog vikenda imali smo priliku da doživimo ljepotu i izazove koje pruža Durmitor – planinski masiv koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Naša avantura obuhvatila je uspon na dva impresivna vrha: Bandijernu (2409 mnv) i Bobotov kuk (2525 mnv) – najviši vrh Durmitora i jedan od najposjećenijih u Crnoj Gori.
Prava je blagodet, ali i privilegija što za svega nekoliko sati vožnje stižemo do početne tačke – prevoja Sedlo na oko 1900 mnv, jednog od najljepših prirodnih vidikovaca ovog dijela planine. Jak vjetar koji nas je dočekao na startu kao da je želio da podsjeti na nepredvidivost i oštrinu planinske klime, čak i u toplim ljetnjim danima. Ipak, sa svakim narednim korakom vjetar je jenjavao, a vedro nebo, umjerena temperatura i odlična vidljivost učinili su dan savršenim za sve što smo planirali.
Prvo smo se uputili ka Bandijerni. Staza nas je vodila kroz očaravajuće pejzaže – kamenite litice, planinske livade i valovite terene prekrivene cvijećem. Uspon je bio umjereno zahtjevan, idealan za fizički spremne rekreativne planinare.
Koračali smo zaneseni ljepotama, susrećući planinare iz različitih krajeva svijeta, okupljene oko istog cilja – da osjete, vide i dožive čudesni Durmitor. Naši koraci su bili praćeni budnim okom divokoza, koje su nas posmatrale sa sigurne distance.
Staza je bogata brojnim planinskim cvjetovima, a među njima se ističe plavi encijan – pravi dragulj planinskog bilja, dok miris majčine dušice lagano ispunjava prostor i miluje dušu.
Kratko smo odmorili na vrhu, fotografisali se dok nam je pogled mamio i ushićenje izazivao markantni Bobotov kuk. Dio grupe odlučio je da se što prije uputi ka tamo, dok su se ostali zadržali u tišini i blizini jezera Zeleni vir, prirodnog bisera i nezaobilaznog mjesta za odmor planinara.
Uspon na Bobotov kuk zahtijeva više kondicije, koncentracije i tehničke spretnosti – ali toga našoj ekipi nije nedostajalo. Puni entuzijazma, jedni su ga osvajali po prvi put, dok su mu se drugi vraćali po ko zna koji put – ali sa istim žarom.
Staza je markirana, djelimično osigurana sajlama, dok završni dio uključuje kraći penjački segment. Ipak, svaki trud bio je višestruko nagrađen panoramskim pogledom koji oduzima dah. Pogled seže na Škrtčka jezera, Prutaš, Šarene pasove, durmitorske visoravni, sve do udaljenih vrhova Bosne i Hercegovine i Albanije.
Durmitor krase dramatične stijene, duboki kanjoni, ledenička jezera, prostrane visoravni, rijetke planinske biljke, ali i mnogobrojne divokoze koje suvereno vladaju prostorom.
Ono što posebno ostaje u sjećanju jeste neizmjerna ljepota pejzaža – kamenje uglačano koracima planinara, tišina koju povremeno naruši samo vjetar, izvori bistre vode, osjećaj širine i slobode, i rijetka povezanost s prirodom koju je teško opisati riječima.
Durmitor nije samo planina – to je prirodni hram, moćni podsjetnik na snagu zemlje i tišinu koja liječi. Planinarenje ovdje bilo je istovremeno fizički izazov i duhovno osvježenje. Sve što očekujete od planina Balkana – i još više – pronaći ćete upravo ovdje i doživjeti punu svjesnost.
Odlazimo umorni, ali ispunjeni – bogatiji za još dvije visine na planinarskoj mapi srca. Zahvalni prirodi na lekciji poniznosti, a grupi na sjajnom duhu.
Do sljedećeg uspona – da smo zdravo!
Milica Zelenović
0 komentara