U mapi trka, rezervisasmo 27.8. za Čvrsnicu ultra trejl. Kako to hercegovački uslovi nalažu, u tom dijelu godine, strepismo od trke pod nemilosrdnim volumenom sunca. Ali, strepnja nas napusti, a naše želje suprotnih vremenskih uslova se obistiniše (prisjetismo se, po ko zna koji put „pazi šta želiš – ako je dovoljno poželjeno, onda je i ostvarivo“).
Nas tri (Ivana Tabaković, Jelena i Nada Jovović) vrlo lako se dogovorismo u odabiru staze. Ne željesmo stazu od 10 km, 25 km, ni 50 km, već odabrasmo stazu od 34 km sa 2300m visinske razlike. Ovu stazu karakteriše zahtjevniji omjer dužine i kumulativne elevacije sa jakim usponima i silascima, kao i tehnički zahtjevniji teren. Staza je certifikovana od Skajraninag federacije i kao takva prva certifikovana staza u BiH. Golemo.
Staza trke vodi kroz najljepše dijelove čarobne Čvrsnice. Start trke je skijalište na Blidinju, odakle trka vodi preko Ivan dolca i Oke do Masne Luke i crkve Svetog Ilije. Zatim preko Borićevca jakim usponom do Pločnog (2228mnv), najvišim vrhom Čvrsnice. Zatim slijedi povratak sa Pločnog spustom strmim siparom. Dalje staza vodi do Peharovih stanova i planinarskog doma Vilinac. Nakon doma Vilinac staza se preko uspona na Pregonu spušta do Hajdučkih vrata. Zatim slijedi povratak na Pregon i uspon na Veliki Vilinac (drugi najvisočiji vrh 2118mnv) te grebenom i stazom kroz kleku, usponom na Mali Vilinac, oštrim spustom do skijaške staze do cilja trke.
Međutim, ovaj put vremenski uslovi nisu dozvolili da sve ide po planu.
Start u 9č, sunce čiji zraci već griju trkačka tijela (srce je već uzavrelo). Sa zvukom pištaljke, prvim usponima i prve kapi znoja. Tako je bilo do izlaska iz šumskog pojasa. Sunce zamijeniše oblaci, a u daljini se začu grmljavina. Prilikom uspona na Pločno, saznajemo da se staza mijenja. Iz sigurnosnih razloga od doma Vilinac nema naprijed, već nazad stazom. U blizini doma Vilinac krenuše i prve kapi kiše. Intezitet se povećava. Obukosmo jakne za kišu. Padavine su sve jače a mi sve mokrije. Dolaskom u dom počinje pravo nevrijeme, jaka kiša, krupa i grmljavina. Uz pucketanje vatre tu provedosmo nekih sat dok članovi GSS-a nam ne dadoše zeleno svjetlo za nastavak trke. Krenusmo, mokri i dalje. Krupa je toliko napadala da je sve ispod naših nogu bilo bijelo (kao sniježni, zimski dan). Trebalo je dodatnog opreza jer je sad teren bio klizav, a kiša nas je pratila sve do cilja. Izmjenom staze, umjesto provobitnih 34 km, počastiše nas sa 40 km.
Na cilju je kiša toliko jako padala da je stvorila potoke. Međutim, mi uđosmo tako srećne u cilj sa bujicom ispod nogu. Iznad ludih, a srećnih glava. I onom najvećoj bujicom emocija u grudima zbog čega vrijedi svaka borba.
Na cilju saznasmo da je naš Dejan Žerajić neprikosnoveno ušao prvi u cilj na istoj stazi, ujedno prvi trkač koji je ušao u cilj od sve četiri staze. Njemu ovo bješe trening pripreme za svjetsko prvenstvo u trejl trčanju u Italiji sredinom septembra, odakle mu želimo da se vrati šampionski.
Podarimo sebi borbu. Do novih avantura,
Da smo zdravo!
Ivana Tabaković
Video(fejsbuk) sa doma Vilinac. Nevrijeme, a takmičari dolaze – LINK
0 komentara