Rano buđenje u jesen svima pada vrlo teško i često ga prati ono neizbježno pitanje: „Šta mi ovo treba?“. Da se ustajem u 5 sati i da i taj jedini slobodan dan u sedmici dobijem upalu mišića.
Prethodne nedjelje pohodili smo planinu Crvanj u Nevesinju i njen najviši vrh Zimomor (1920 mnv). Za sve nas koji smo krenuli ovo je prvi uspon na ovu planinu a naši vodiči bili su članovi PED „Zimomor“ Dejan Žerajić i Marko Laketa. Krenuli smo u 7 sati iz Nevesinja do sela Gornja Bijenja odakle je početak staze za Zimomor. Staza je dobro markirana i nije tehnički zahtijevna pa je idealna za sve koji tek počinju sa aktivnostima u prirodi. „Livadarenje“ što bi rekli planinari. Od samog početka pruža se veličanstven pogled na sjevernu stranu Veleža i ovdje obiluje bor i hrast, a ostatak staze je pejzaš koji dobrim dijelom podsjeća na Volujak. Do samog vrha pješačili smo nešto manje od 3 sata, odakle manja grupa nastavlja na vrh Šimun, a ostali se vraćaju istom stazom nazad. Iako su ti dani bili izuzetno kišoviti za Nevesinje, planina nas je nagradila lijepim vremenom ali i bliskim susretom sa srnama koje su, nenaviknute na prisustvo čovjeka, nestale trkom kao da ne dodiruju zemlju. Velika nagrada za našu odanost planini!
I kao što rekosmo na početku teksta, svima nam je teško ustati iz toplog kreveta i mrznuti se na hladnom novembarskom vjetru, ali ovaj put biti zimomoran u našem riječniku znači nešto drugo – voljeti Zimomor.
Izvještaj: Marko Mrkaić
Foto: Milijana Milošević, Ankica Barzut, Radoš Tabaković, Marko Mrkaić.
0 komentara