Nisam baš ukačila zašto je to tako. Da li me planina vrati u šume i kamenjare djetinjstva u  majčinom selu u Crnoj Gori ili postoji  kolektivno sjećanje na pelene civilizacije prije volana i ekrana koje nekako tad izroni? Ne znam. Ali nisam se još nikad vratila iz planine bez osjećaja punoće i pripadanja. Osjećaja da sam tamo gdje sam zapravo oduvijek trebala i biti. Šalili smo se kad smo nazdravljali na vrhu, ali dobar dio mene je sasvim čvrsto povjerovao!

Gdje (Đe) ove godine tu i dogodine! Nazdravlje i uzdravlje!

Mala Jastrebica- jaka stvar, da je čemu valjala, bila bi Velika. Pa jel’?

Mada, znala bih nabrojati još malih, koje baš i nisu čemu, a koje vole da im se dođe i koje znaju iznenaditi ljepotom i gostoprimstvom. Šalu na stranu, oduševila nas je. Kroz bukovu šumu prema Velikoj, pa grebenom. Desno prijatelji i poznanici (Prokletije, Durmitor, Kučke planine, Volujak, Velež…) a lijevo  sve naši iz kuće (Kalupna greda, Štirovnik, Svitavci) i prve komšije (Mljet, Lastovo, Pelješac…)naravno more, naravno nebo… bogatstvo jedno pravo. Zaslužila je i Mala jednu stazicu, da joj se lakše i češće u goste dođe… Bože zdravlja, biće!

 Mali snijeg- jaka stvar, da je čemu valjao, ne bi ga gazio ko stigne. Sasvim sigurno.

Šalu na stranu, nije se igrati sa orjenskim snijegom, tu neiskusni nemaju šta da traže. Ali i oni moraju nekad  malo da omirišu tragove i zaškripe cipelom. Pa makar im bile mokre čarape. Nije Orjen lud, zna i on da mora prvo mrvice da baci, samo malo obijeli, dovoljno da te namami prije nego što se upecaš. Onda ti je gotovo. Završena stvar. Kao mušica na sirće..vidjela sam ja to već..bojim se da sam već i sama spremna da zinem. Vidjećemo, tu se, čini mi se, ne pitaš mnogo… Orjen nekako baš moraš da voliš, i ljeti i zimi.

 Mala ekipa- jaka stvar, da je čemu valjala, povela bi sa sobom još bar pedeset. A ne jednog, i to iz Vojvodine.

Šalu na stranu, dobro nam došao! Prvi put, a sve ko veliki, kao da je sto godina sa nama. I ja sam, ko velika, prvi put, nepobjegla od minusa i mokrih nogu.  I Mala je po prvi put kafenisala sa zubićima… a otkad nam maše i zove nas da svratimo… Vakat je više i bio! Nazdravismo! Za prvi put i za svaki put. Pa jel’ ? Praznici su, valja se…

Da smo zdravo!

Izvještaj: Kristina Jašić

Fotografije: Igor Škero i Danko Karić


0 komentara

Ostavite odgovor

Avatar placeholder

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.