Prvi put manja grupa planinara Vučjeg zuba kreće ka Ovčarsko – Kablarskoj klisuri u Srbiji.       Iz Trebinja četiri  člana , iz Podgorice dva, iz Nikšića jedan  (4+2+1=7) . Put nas vodi preko Nikšića da bi se sreli sa ostalim, te kad se nađosmo nastavišmo preko Šavnika i Žabljaka, preko mosta na Đurđevića Tari,  Pljevalja  – Prijepolja  – Zlatibora –  Užica – Požege i konačno odredište za konak Ovčar banja. Brzo dozvašmo našeg domaćina Slavka koji nam otvori dom, pokaza osnovne mudrosti za ugodan boravak.

U subotu sa jutrom čekamo našeg osmog (putnika) člana,  Milu  ili od mila Milicu, koja dolazi sa vozom iz Čačka. Iz voza izlaze i ostali planinari PD Kablar koji su krenuli da markiraju i sređuju staze pred  tamošnju „Veliku planinsku trku“ koja se održava 17.09.2011. 8http://kablar.org.rs/index.php?option=com_content&view=article&id=167:najava-akcije-velika-planinska-trka-17092011&catid=49:velika-planinska-trka&Itemid=81)

Kad smo raskrstili sa jutarnjim toplim napicima i lepinjama sa kajmakom,  krećemo ka vrhu Kablar , stazom br 4, od restorana i objekta „Dom“.  Nismo žurili, (trka je tek 17-og) već lagano sa noge na nogu, do Savine vode , đe je pod stijenom i mala pravoslavna crkva. Šetnjom dalje uz duž podnožja visokih stijena Kablara, sve do mjesta odakle opet kreće uspon prema vrhu.   Malo hodamo a malo se „kočimo“ od smijeha, vesela ekipa stiže na vrh sa nekolike strana (nikom nije jasno kako). Onda sunčanje, razgledanje okoline, slikanje za naslovnice širom svijeta,  pogled na meandre Morave i dopuna energije iz zdjele pune kolača koje je Milica napravila i iznijela na vrh. Uspon je trajao 2 sata i 10 min.

Pri silasku, na pola puta krenemo stazom  br 3 koja odvaja prema našem konačištu, domu PD „Kablar“.  Druženje se nastvalja uz obalu Morave, sve do mraka koji nas instiktivno vodi ka Čačku, i tako…

U nedelju meditiramo uz tople napitke, mir u Ovčar banji.  Krećemo kroz naselje pa kroz šumu ka manastiru Svete Trojice, staza je odlična, hladovina teška. Monasi su nas ugostili razgovorom, ručkom, optimizmom.  Čitav sat i po smo proveli da bi  nastavili dalje prema manastiru Sretenje koji bukvalno niče iz cvjetnih aleja odišući mirom. Staza dalje vodi niz brdo do manastira Preobraženje koji  vrvi od  vjernika, zbog blizine magistralnog puta. Vraćamo se u Ovčar banju i obilazimo manastir Blagoveštenje , đe razgovaramo sa starješinom manastira koji je u monaškoj mladosti živio u Hercegovini.   Poslije svega osmjeh  zari naša  lica na svako sjećanje na ovaj lijepi kutak u klisuri. Bilo nam je dobro:)

Hvala PD „Kablar“ na trudu i ugodnom smeštaju, čika Slavku koji nas je pazio, planinaru Miloj Torbici za drugarsko strpljenje, izdvojeno vrijeme i kolače 🙂

Aleksandar Janković, Saša- Džoni

Kategorije: Izvještaji

0 komentara

Ostavite odgovor

Avatar placeholder

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.