Sa Pala smo pošli u petak 24.06.2011 u 15.30h, (Mladen, Vuk i ja). Putovali smo preko BiH, Hrvatske, Slovenije, Italije i konačno dok smo stigli u Francusku u mjesto Šamoni (prešavši 1250km).
Stigli smo u subotu oko 15h. Smjestili smo se u kamp u blizini Šamonija i pošli u kratki obilazak i dopunu hrane.
U nedelju u 8.00h smo sa1000m nadmorske visine pošli na uspon. Žičarom izlazimo na 1800m nv, i dalje nastavljamo pješke. Taj dan izlazimo na 2800m nv i tu postavljamo kamp. Ostatak dana radimo aklimatizaciju na 3100m nv i vraćamo se u kamp.
Drugi dan, tj. u ponedeljak pakujemo se i nastavljamo dalje oko 6.30h. Dolazimo na 3800m nv i postavljamo kamp. Opet radimo aklimatizaciju, ovaj put na nešto malo više od 4000m nv da se ne bi previše iscrpljivali jer smo taj dan pod punom opremom prešli najteži i najzahtjevniji dio čitavog uspona (takozvani kuloar smrti i veoma strmi greben gdje stalno sipa kamenje). Vraćamo se u kamp, odmaramo se i spremamo za završni uspon (pakujemo opremu i topimo snijeg za vodu).
U utorak na Vidovdan u 6.00h polazimo na završni uspon od oko 1000m, i izlazimo na Mon Blan u 12.00h na 4810m nv. Uspon je bio nezgodan zbog sve rjeđeg vazduha i završnog dijela uspona zvanog nož. Fotografišemo se i kratko odmaramo uz nevjerovatan pogled i odlično vrijeme, jer moramo što prije nazad pošto nas je sunce i zračenje već spržilo. U kampu odmaramo i pripremamo se za sutrašnji silazak na 1000m nv što ni malo nije lako. Ali tako je i bilo…
Utrnulih nogu od dugog spusta stižemo u kamp kod auta oko 15.00h. Tuširamo se, jedemo i polazimo do Šamonija u kupovinu opreme i nešto hrane. Vrlo malo toga kupujemo zbog visokih cijena.. Vraćamo se u kamp, noćimo i slijedeći dan povratak kući uz kratki obilazak Venecije (koja po meni i nije nešto, ljepše je Trebinje ).
Da smo zdravo!
Izvještaj sastavio: Marko Ukropina
0 komentara