Planom akcija PD „Vučji zub“ drugi vikend oktobra 2010. godine rezervisan je za 7. tradicionalni „Uspon na Vučji zub i vrhove Orjena”.
Pripreme za uspon počele su dosta ranije – trebalo je
pripremiti stazu na potezu Rastiješ do – Velika Jastrebica – Vučji zub, što je uključivalo iznalaženje najboljeg pravca, prosijecanje, čišćenje i markiranje staze.
Okupljanje planinara u izviđačkom domu na Tulima počelo je u petak, 08. oktobra. Pored gostiju iz društava iz RS, Srbije i Crne Gore, tu su i dva učesnika iz “pravog” inostranstva – Norveške i Argentine, što usponu daje interkontinentalni karakter! Planinari “Vučjeg zuba” i pridruženi učesnici uspona okupili su se u subotu u 7 sati i uputili ka Ublima. Vrijeme idealno – prohladno i vedro. Upoznavanje sa predviđenim stazama i polazak. Pripremljene su dvije staze – prva od 17,3 km koja obuhvata uspon na Veliku Jastrebicu i Vučji zub i druga od 12,1 km koja uključuje samo Veliku Jastrebicu.
Nepun kilometar posle Koprivnog dola odvajamo se lijevo novom stazom, dok Miloš sa manjom grupom produžava ka Dobrom dolu gdje će pripremati čaj.
Staza u prvom dijelu vodi kroz bukovu šumu, smjenjuju se usponi i zaravni, tako da je savladavamo bez većeg napora. Nakon oko 2800 metara staza izlazi na čistinu. Prateći greben, uživajući u pogledu i zubatom suncu izlazimo na Veliku Jastrebicu (1865 mnv), najviši vrh masiva Orjena na području Trebinja. Vidik je izvanredan, oko nas tragovi snage prirode – brazde od udara gromova, spržena stabla munike fantastičnih oblika. Slijedi kraći odmor, upisivanje u knjigu posjetilaca i nastavak ka Vučjem zubu. Nakon jednog kilometra se razdvajamo – Džonijeva grupa silazi preko Jezerina prema Pirinoj poljani i Dobrom dolu, druga grupa produžava ka Vučjem zubu.
Prolazimo pored kamene piramide (vjerovatno granični kamen) sa oznakom „No2“ i polako počinjemo da shvatamo napomenu iz plana kretanja koji nam je podijeljen “oprezno kretanje na dužini 1200 m” i zašto je za prelazak relacije Jastrebica – Vučji zub u dužini 2,5 km predviđeno dva sata. Krećemo se predjelom zvanim Kršeljev mramor – krš kakav se valjda samo na Orjenu može naći. Uvale, jame, škrape, kamen oštar poput žileta, što reče Mile – “posađene sjekire, mačevi i sablje”. Staza vijuga naizgled nemogućim pravcem, svaka čast momcima koji su je “projektovali”, obilježili i premjerili.
Izlazimo na Vučji zub (1805 mnv) slijedi odmor, obavezno fotografisanje, upisivanje u knjige posjetilaca i utisaka. Temperatura na vrhu je prijatnih 7 stepeni. Nakon što smo se odmorili i sačekali dolazak nekoliko učesnika koji su zaostali, silazimo ka Dobrom dolu, gdje se krijepimo vrućim čajem. Nakon dvadesetak minuta polazimo ka Ublima, a odatle vozilima na Tuli.
Večera – vojnički pasulj (kuvarima – čista desetka!). Polako sređujemo utiske, svi se slažu u jednom – akcija je uspjela, staza je pun pogodak, posebno onaj “adrenalinski” dio u dužini od 1200 metara. Slijedi podjela zahvalnica učesnicima i svima koji su pomogli organizaciju uspona i uz živu muziku (muzičara koji ne piju, stižu na vrijeme i znaju gdje je bina!) zabava do kasno u noć.
Sutradan slijedi obilazak grada i u popodnevnim satima rastanak uz obavezno “vidimo se dogodine”. A dotle – da smo zdravo!!!
Izvještaj sačinio
Miroslav – Mišo Kovačević
Galerija fotografija —>
Video, autor Danko Karić —>
0 komentara