utorak, 22 jun 2010 14:56
A sve je u Planu akcija za 2010. godinu izgledalo uobičajeno, rutinski – «13. jun – izlet u prašumu Perućicu, Tjentište – Foča» … Ali, ovaj put se hoće nešto više – prošlogodišnji izlet je bio suviše lagan, biser Perućice – vodopad Skakavac je ostao u daljini. Odluka je da se ovaj put ide van obilježenih staza prateći tok Perućičkog potoka do podnožja vodopada.
Zbog lošeg vremena i visokog vodostaja Sutjeske, termin je pomjeren za 20. jun. Sastanak na bazenu u Bregovima 15. juna, dogovor i plan puta. Treba pregaziti Sutjesku kod ušća Perućičkog potoka, a dalje – kakav je put – nema ga, treba ga tražiti na terenu. Za utjehu – ako nema puta ima zmija (crni poskok – «igmanac»), i drugih stanovnika prašume. Nije isključeno da sretnemo i medvjeda – nadamo se biljojeda!
Okupljanje i polazak u nedelju u 6 sati, ukupno 14 planinara. Na startu – razočarenje – zakazala je ljepša polovina «Vučjeg zuba»! Pauza u Gacku, počinje kiša, u Trebinju nevrijeme, ali nastavljamo.
Oko 9 sati stižemo na odredište, na pola puta između Suhe i Tjentišta. Prelazimo preko Sutjeske, voda preko koljena, hladna i brza, za svaki slučaj prelazak je osiguran konopom. Brzo se spremamo i nastavljamo, nakon 30 – tak metara prelazimo preko ušća potoka i nastavljamo uzvodno. Teren je izuzetno težak, vlažnost vazduha velika. Osnovno pravilo – na kojoj god strani potoka bio, druga strana izgleda mnogo povoljnija za kretanje!!!. Prelazimo preko potoka koristeći provjerenu tehniku SKNK (sa kamena na kamen) obogaćenu začinom «buć». Kako odmičemo, teren postaje sve teži, obale (ako tako smijemo nazvati) sve strmije i nepristupačnije, kamenje se osipa, na jednom mjestu Marko osigurava uspon konopcem, sve češće gazimo potok upadajući preko koljena u vodu.
Nakon skoro četiri sata probijanja, fantastičnom brzinom od oko 1 km/h stižemo u podnožje Skakavca. Uska traka vode stropoštava se niz 75 metara visoku stijenu. Svaki komentar ili pokušaj opisivanja je suvišan, jednostavno ostajemo bez daha. Počinje kiša, ali ni ona ne može da nam pokvari ugođaj. Kratak odmor, fotografisanje (sad ne treba zum!) pa krećemo nazad, samo što se sad više držimo potoka, ne obazirući se na dubinu, silazimo niz kaskade, vodopade, gazimo kroz jazove, sve češće koristeći «buć» tehniku. Bar 30 – tak puta prelazimo sa jedne na drugu obalu. Oko 15,30 dolazimo na Sutjesku, prelazimo na lijevu obalu, Mrki upada u vodu, naravno, tu su dežurni dušmani (uključujući i mene) da to foto i video dokumentuju.
Umorni, mokri i prljavi izlazimo do vozila (e šta li samo misle putnici iz vozila u prolasku kad nas vide ovakve?), kraći odmor, presvlačenje i polazak za Trebinje. Narednu sedmicu sabiramo utiske, sušimo obuću (odlično se pokazala, dobro drži vodu – iznutra), pijemo aspirine, i… planiramo kad ćemo ponovo istim putem.
A dotle – da smo zdravo!
Izvještaj napisao: Miroslav – Mišo Kovačević
0 komentara