18.04. 2010. nedelja U 07.30 sati, nas 18 u grupi kreće prema graničnom prelazu Zubci. Po urednom prelasku granice sa Herceg Novim, skrećemo lijevo uskim putem kroz selo Kruševice da bi se parkirali u selu Vrbanj.
Svi sa osmjehom jer se ide na Subru jedan od najljepših planinskih vrhova Orjenskog masiva , krećemo lagano ledničkom dolinom do šumovitog podnožja planine đe se velike bukve takmiče koja je veća. Tu se odmaramo i prilagođavamo opremu jer se glavni uspon kroz srce planine mora nastaviti sniježnim i ledenim prekrivačem. Uspon se započinje veoma oprezno da bi se uhodalo probijanje zaleđenog snijega te ostavila staza na koji treba svi u grupi da se oslone i popenju ovaj zahtjevan uspon. Po savladano prvom djelu slijedi odmor pod samim stijenama koje se nadnose i do 300 metara iznad nas. Dalje se krećemo bočno sniježnom padinom postižući lagano i visinu da bi pred kraj padne savladali nimalo lak uspon kroz prolaz u stijenama nazvan „vrata Subre“. Tu slijedi drugi planirani odmor da bi se skupili , udahnuli i divili stijenama ugrađenim u ovo Božije remek dijelo i svakom drvetu koje ponosno raste u ovim stijenama prkoseći zemljinoj teži. Dalje se krećemo uskom stazom u stijeni uz pomoć sajle koja služi kao sigurnosni gelender. Dalje opet uz snijeg i stijene, pridržavajući se za drveće izašli na sam vrh koji doseže 1679 metara iznad mora. Na vrhu srećemo grupu planinara iz Herceg Novog koji su izašili sa druge pitomije strane. Na vrhu okrepljenje uz slaninu, domaći hljeb i sl, fotografisanje i zabilješka u knjizi posjetilaca, kratki dogovor kako bezbjedno nazad i povratak .
O doživljaju i ljepoti planine Subre teško je dočarati riječima pa ću ja pokušati i ovako
„ nije lako , u sred napora kad hoćeš da uhvatiš vazduha, Subra te ostavi bez daha“.
Da smo zdravo!
Janković Aleksandar Saša
0 komentara