Prošlog vikenda grupa planinara PD „Vučji zub“ se uputila ka planini Prenj.Pridružio nam se i jedan planinar iz Bileće,tako da je osam planinara u subotu krenulo ka Mostaru. Tamo nas je dočekala mostarka Mirela Jurić stari član našeg društva, koja će nas upoznati sa ovom planinom, koju voli i poznaje kao svoj dom.
Polazna tačka ovog divnog planinarenja je Rujište…prolazimo kroz vikend naselje asfaltnim putem,zatim ulazimo u šumu, i planinarskom stazom kroz šumu nastavljamo do doma “ Adnan Krilić „, Bijele vode 1450 mnv. Do doma smo stigli za 1 sat i 30 minuta, iako sa teškim rančevima, imali smo brz tempo. Od doma se otvara pogled na neke vrhove Prenja, među njima i na Zelenu glavu i Otiš, koji su naš sutrašnji plan. Prije odlaska na odmor,spavanje razmjenjujemo planinarska iskustva, uglavnom lijepa i vrijedna sjećanja i priče o njima. Neko upita koja vam je najdraža planina, to je teško pitanje i teška odluka, svaka planina nam je na neki način posebna, iz nekog razloga draga, za neku osjećamo da je naša, iako je ne možemo posjedovati, ali je možemo voljeti, i u svakoj nađemo nešto od neke druge, tako da smo na Prenju vidjeli dio staze našeg Orjena, jezero sa Durmitora, kamen sa Maglića itd. Tako da nema konkretnog odgovora na to pitanje.
Polazak je planiran u pola 6, tada smo i krenuli. Početak staze vodi preko livade, zatim kroz crnogoričnu šumu sa blagim usponima, zatim dolazak na jedan,pa na drugi prevoj ,svaki sa sve njepšim pogledom, zatim sipar, jednim dijelom sajle i dolazak na prevoj ispod ova dva vrha. Prvo se penjemo za Zelenu glavu (2103mnv), bili smo kondiciono spremna ekipa,pa smo se na ovaj vrh ispeli za 3 sata,iako je predviđeno vrijeme 4sata i 30min.
Većina nas je prvi put na Prenju, pa o oduševljenju i opčinjenostin planinom neću mnogo pisati, jer trebalo bi mi više vremena nego što je trajao uspon. Neka priča svako od nas ko je bio, a nešto ćemo zadržati i za sebe.
Na vrhu smo ostali sat vremena, vidljivost je bila odlična. Mirela nam je pričala o Prenju, njegovim ostalim vrhovima i dokle vidljivost doseže. Dok govori o Prenju osjeti se ljubav i poštovane prema ovoj planini, na kojoj je bila ne zna ni sama koliko puta, a još nije obišla sve vrhove. Sa Zelene glave se otvara spektakularan pogled na ostale vrhove Prenja. Zatim na Čvrsnicu, Vran planinu, Vranicu, Bjelašnicu, Treskavicu, Maglić, Velež i Čabulju. Vidi se i dio Mostara, Jablanice i Konjic. A sve to smo uspjeli da vidimo, Prenj nas je počastio jasnim pogledom za prvi put, a za svaki ostali ko za, kako god HVALA.
Pola sata nam je trebalo da se ispenjemo na susjedni vrh Otiš (2097mnv). Nešto malo niži od Zelene glave, a pogled jednako dobar. Sa Otiša se spuštamo ka domu Jezerce, do jezera kod doma i izvora gdje smo dopunili vodu. Za turu na Prenju , posebno u ljetnom periodu, treba dosta vode, mi svi smo nosili oko 3 litra. Mada nam zbog ranog polaska, pa samim tim i dolaska na vrh prije vrućine, nije trebalo toliko vode. Na jezeru smo se sreli sa prijateljima iz Srbije. Poslije kratkog druženja i razgovora krenuli smo ka domu, gdje smo stigli za dva sata.
Stižemo u dom puni utisaka, a i gladni, uglavnom. Poslije jela i pakovanja krećemo stazom kroz šumu prema autima. Moram spomenuti i našeg najmlađeg člana ekipe Jakova, koji nas je u stopu pratio, iako je naš tempo bio brz i sa malo pauza. Jakov je sportista, pa je imao tu čast posjetiti Prenj, i krenuti na ni malo laganu turu. Jakov se radovao svakom koraku i u svakom trenutku njegovo oduševljenje je bilo očigledno, jer djeca ne znaju ništa sakriti niti se pretvarati. Pita sve što ga zanima, a zanima ga mnogo. Tako da često treba više energije za odgovore na njegova pitanja, nego za uspon na Prenj…ali oprašamo mu, samo neka pita! Najdivnije od svega je to što smo svi mi taj dan bili „Jakov“, djeca koja uživaju u svakoj sitnici, svakom koraku, svakom cvijetu,kamenu,drvetu,Suncu… Svemu!
Sva čila su zadovoljena, a na kraju i čulo ukusa… Prenj nas je počastio šumskim jagodama. Možda to ukazuje na poziv da mu se opet vratimo, u što sam sigurna!
HVALA Mireli i Prenju na božanstvenom vikendu…uživali smo svim čulima!
DA SMO ZDRAVO!
Ivana Tabaković
Fotografije: Jelica Daković, Brano Janković i Milorad Kiperaš
0 komentara