Po drugi put u planu aktivnosti PD „Vučji zub“ uvršten je obilazak prašume Perućice i vodopada Skakavac težom trasom – Perućkim potokom, kroz „srce“ prašume. Istovremeno, planirana je i lakša varijanta koja je uključivala panoramski obilazak i odlazak do Trnovačkog jezera.
Po tradiciji, polazimo sa keja. U grupi za težu varijantu nas je ukupno 22 – članovi društva i prijatelji iz Beograda, za lakšu varijantu – 8. Kritika od prošle godine je djelovala – u grupi za težu trasu su četiri pripadnice ljepšeg pola!!! Naoružani iskustvom, u rančevima nosimo komplet suve odjeće, pogotovo što nam vremenska prognoza ne ide na ruku.
Dolazimo do Sutjeske, grupa za Trnovačko jezero nastavlja ka Tjentištu. Uz pomoć konopa brzo prelazimo rijeku i krećemo uz Perućki potok. U odnosu na prošlu godinu napredujemo nešto brže, potok je osjetno manji, manje biramo put – dijelom što znamo koja je obala gdje pogodnija za kretanje, dijelom što smo odmah počeli sa kretanjem direktno kroz potok, ne tražeći gazove. Opažamo dosta promjena u odnosu na prošlu godinu koje su rezultat jesenjih i proljetnjih bujica – pomjereno kamenje, oborena stabla, nekoliko novih brana od balvana. Dobra stvar je što nema dosadnih pratilaca kao prošle godine – muha i komaraca.
Otprilike na pola puta – iznenađenje – nailazimo na zaravan dugu 50 – tak metara načinjenu od nanosa zemlje i balvana, nastalu radom potočića koji se sad jedva i primjećuje. Nanos je dijelom zajazio Perućki potok i formirao jezerce. Lako prelazimo nanos uz komentare da bi se mogao iskoristiti za plažu i kampovanje, ne sluteći kakvo nam iznenađenje sprema u povratku.
Trasu koju smo prošle godine savladavali uz pomoć konopa obilazimo dijelom kroz potok, dijelom izuzetno strmom obalom. Nevjerovatno je kako je busen trave ili stabljika paprati može poslužiti kao oslonac. Slijedi kraća pauza, zatim još dva – tri prebacivanja preko klizavih stijena i kaskada i izbijamo pod vodopad. Kao da je priroda riješila da nas nagradi za uloženi trud – razvedrava se i uživamo u prekrasnom pogledu. Slijedi obavezno fotografisanje, malo se olakšavaju sadržaji ranaca, nahjrabriji uskaču pod vodopad, zajedničke fotografije u izmaglici vodene prašine i polazak nazad.
U povratku se uglavnom držimo potoka, šteta pa niko nije brojao koliko smo ga puta prelazili. Ništa ne sluteći, dolazimo do nanosa i jezerca. Nekoliko nas uz manje probleme prolazi blatnjavi dio staze dug najviše desetak metara, ali Srđan upada do koljena i ostaje zarobljen. Pokušaji izvlačenja u početku su poslužili kao dobar motiv za fotografisanje i svakojake šale; a onda je slijedilo desetak minuta rada, pravljenja „skela“ od granja, kopanja rukama žitkog blata dok ga konačno nismo oslobodili. Nagradno pitanje – da li je Igorova kamera bila uključena? (Odgovor na You Tube!).
Prelazimo Sutjesku i čekamo sa spremljenim fotoaparatima i kamerama hoće li ko upasti u vodu. Na brzinu se presvlačimo i sa gostima odlazimo do hotela „Mladost“. Uz piće sabiramo utiske, prepričavamo anegdote (uglavnom iste – ko se gdje i kako okliznuo, upao u vodu i slično), ispraćamo goste i vraćamo se u Trebinje.
Perućica 2012. – teža varijanta? Pa naravno!
A dotle – da smo zdravo!
Miroslav Kovačević
0 komentara