U cilju afirmacije planine Bjelasnice, pored akcije „Motka“, ove godine po prvi put je u plan aktivnosti PD „Vučji zub“ uključen uspon na njen drugi po visini vrh – Siljevac. Iako visok skromnih 1297 metara, usponu se pristupilo ozbiljno zbog činjenice da se savladava visinska razlika od 1047 metara, da se radi o izrazito krševitom terenu i da stazu treba pronaći na licu mjesta. Postojala je varijanta da se na uspon kreće iz Dračeva, putem za Korlati, ali pred sami polazak odlučujemo da na uspon krenemo iz Dubljana.
Oko pola devet smo u Dubljanima, ukupno trinaest planinara, uključujući i dva člana PD „Soko“ Ljubinje. Prolazimo kroz selo i mještani nam orjentaciono pokazuju pravac kretanja. Dok razgledamo planinu tražeći najpovoljniji smjer, pojavljuje se Zdravko, mještanin, koji se ponudio da nam bude vodič. Prihvatamo, sačekaćemo da se spremi, što se pokazalo kao dobar potez. Trojica „zubova“ odlučuju da ne čekaju vodiča i kreću najkraćim putem direktno prema vrhu. Ostatak grupe, predvođen Zdravkom, kreće malo prije devet sati. Po izlasku iz sela grupa slijedi jedva vidljivu stazu – ostatak puta za selo Korlati i staje u masivu Bjelasnice. Put je mjestimično očuvan, na mjestima uništen erozijom ili zarastao, ali vodič sigurno izvodi grupu na zaravan, odakle se skreće ulijevo, ka vrhu grebena. Krećući se grebenom mjestimično širokim svega par metara grupa nešto iza dvanaest sati izlazi na vrh, gdje ih čekaju trojica planinara koji su uspjeli da pronađu put kroz lavirint stijenja i škripova.
A za uloženi napor – slijedi nagrada u vidu nesvakidašnjeg pogleda. Vidljivost je fantastična, bolji dan za uspon teško da smo mogli izabrati. Kao na dlanu Popovo polje, masiv Bjelasnice, Trebinjska šuma, Bobani, Ljubinjsko polje; Prenj i Velež tu nadohvat ruke; daleko na horizontu – „sarajevska“ Bjelašnica, Volujak i Bioč pod snijegom, Durmitor, vrhovi Orjena, naziru se obrisi Prokletija; na jugu – more, ostrva sve do Lastova. Zbog datuma uspona očekivali smo hladno vrijeme i adekvatno se pripremili, a sada uživamo sunčajući se.
Uživajući na vrhu i ne opažamo kako brzo prolazi vrijeme, oko 14 časova polazimo nazad. Četvoro planinara odlučuje da u Dubljane siđu prečicom. Silazimo bez žurbe, Džoni kao prethodnica na mjestima prosijeca put. Sa padom mraka umorni, ali zadovoljni, stižemo u selo.
Na kraju, još jednom da zahvalimo vodiču Zdravku, bez njega bi ovaj izvještaj sigurno bio drugačiji. Nadamo se da će ova akcija postati tradicija; i da ćemo do „Siljevca 2012“ popraviti stazu, a u dogledno vrijeme je i markirati.
Vidimo se na Siljevcu 2012. godine; a dotle – da smo zdravo!
Izvještaj sačinio:
Mišo Kovačević
0 komentara