U susret  sedmom  sircu

Pljuskovi i grmljavina. Sparina i vrućina. Sve su to bili uslovi pod kojima se danima pripremala ovogodišnja biciklistička trka  nadomak Trebinja, sada već nadaleko poznata pod nazivom „Za sirac sira“. Mjesto događanja Žakovo, selo na obodu Popovog Polja, željno  iščekuje  još jedan spektakl, sada sa brojem 2018.

Organizatori iz Planinarskog društva „Vučji zub“ ove godine su osmislili novu poslasticu za ljubitelje brdskog  biciklizma. Ni manje ni više promijenili su stazu. Ona je sada kružna, i dalje vodi kroz selo, duža je za nekoliko stotina metara i ima dosta tehničkih detalja. Potrudili su se da je dobro obilježe  radi snalaženja i bezbjednosti učesnika tako da su je okitili crveno-bijelim  trakama i saobraćajnim znakovima na kojima su uzvičnici kao znak opasnosti  i obilježene krivine kao upozorenje za naglo skretanje. Sve je tako dobro označeno  da je nemoguće izgubiti se. Samo treba biti skoncentrisan i pratiti signalizaciju.

Obilazak sela i kampovanje kod „starta“

Nas šestero  planinara smo se odazvali pozivu organizatora i dan prije trke  na livadi  kod „starta“ podigli  kamp željni dobrog druženja, roštiljanja  i noćenja pod nebeskim svodom iznad Popovog Polja. U popodnevnim časovima stižemo u selo i odmah se bacamo na posao. Treba  prvo obići stazu i vidjeti da li je sve u redu. Pri obilasku se ukazao trud organizatora koji su odlično odradili svoj posao prethodnih dana. Potrudili su se da sklone svo nepotrebno i potencijalno opasno kamenje sa staze i podšišali travu koja je štrčala. Postavili su znakove za opasnost  i upozorenje na pune krivine tamo gdje je to bilo potrebno. Mi smo samo ponijeli crveno-bijelu traku, farbu i nekoliko preostalih znakova s ciljem da ih postavimo tamo gdje je to najneophodnije.

Cijelim putem prati nas kišica koja odjedanput prerasta u pljusak te odlučujemo da se sklonimo kod Vukasovića gdje nas dobri domaćini dočekaše kafom i sokom. Interesantno je istaći da kroz njihovo dvorište prolazi i sama staza. Sad smo već u gornjem dijelu sela i imamo pogled na donje selo i dio Popovog Polja ukaza se pred nama u ljepoti svog zelenila. Kako prelazimo pogledom ka polju smjenjuju se livade, vrtovi  i šumarci sljubljeni i zaigrani  pod zaštitom  brižne majke Bjelasnice.

Napuštamo gostoljubive domaćine i krećemo se stazom otkrivajući sve njene čari. Vijugave i uske kamene seoske ulice, stepenasti silazi i usponi koji vas mame na skok, pune krivine, sve su to njene karakteristike koje je čine tehnički atraktivnom za brdski biciklizam. Dijelovi staze su izloženi suncu i oko njih su sami kamenjar i poneka kuća, jedna čak sa kamenicom punom vode ko zna koliko starom.  Međutim,  kada vas staza provede kroz šumarke tu počinje pravi ugođaj. Stabla jasena, hrasta i klena prave tunele oko staza  kao da  žele da sakriju i ušuškaju slučajne prolaznike sklanjajući ih od radoznalih pogleda.  Tu su i murve pune sazrelih plodova koje kao da nas dozivaju  svojim mirisom.  Teško im odolijevamo. Musavi i okrepljeni nastavljamo dalje pored vrtova oivičenih smrekovinom i ponekom košćelom. Kažu da u selu rastu i grab, bademi, trešnje,  smokve, šipci, divlji i pitomi. Tu su i male mirišljave plantaže smilja i lavande. Doći u Žakovo a ne proći ovom stazom, biciklom ili pješke, pravi je grijeh.  Propustićete i oborene gromade stećaka  pored puta sa nama nejasnim natpisima. Tu su i dva groblja i dvije crkve,zatim  dvorišta kuća iz kojih se oglašavaju psi i pozdravljaju nas svojim lavežom.

Pokisli ali sretni polako se približavamo startu/cilju  trke gdje smo parkirali auta i postavili šatore  i već razmišljamo kako ćemo prikupiti drva za logorsku vatru i roštilj. Svi su se uključili i svako daje  svoj doprinos da roštilj  ispadne kako treba. Uz vatru se i razgovara te  rado  oživljavamo stare planinarske doživljaje i kujemo planove za one nove. Oblaci su se malo raštrkali pa je tu i prilika  za uhvatiti dobru fotografiju noćnog neba  iznad Žakova što su fotoaparati ove noći i zabilježili. Temperatura je ugodna za spavanje, kiša je rashladila suncem opaljeno tlo tako da se svi ujutro budimo naspavani i čili za dan „d“ koji je  pred nama.

Medalje u porodicama

Nedjelja, 17 juni. 2018. Jutro. Već iza 8 časova počinje okupljanje ljubitelja biciklizma svih uzrasta, od onih najmlađih do najstarijih.  U organizaciji svi imaju svoja zaduženja. Jedni su poranili da još jednom obiđu stazu i provjere da li je sve u redu. Drugi se brinu za postavljanje panoa sa natpisom START/ CILJ i isticanjem sponzora. Treći pripremaju papirologiju za trku: diplome, zahvalnice itd. Četvrti pakuju lanč pakete. Peti pripremaju štoperice. Novinari  i fotografi zauzimaju svoje pozicije. I tako redom. Svako se o svom poslu zabavio.

I konačno, kamenje zapršta na sve strane. U „elit“ kategoriji oprobalo se dvadesetak takmičara koji su svojom munjevitom vožnjom otvorili današnji događaj. Poslije fantastične jurnjave po hercegovačkom kršu prvi se na cilju ukazao Miloš Bodiroga (15 min. 44 sek.).  U istoj konkurenciji ali za žene jedina i samim tim najbolja  bila je Spomenka Perišić koja nije krila zadovoljstvo zapaženim rezultatom. U konkurenciji od  12 do 15 godina najbrži su bili Mitar Miljković i Maja Bodiroga (Miloševa sestra). U kategoriji do 12 godina prvo mjesto za muškarce pripalo je Nikoli Spaiću dok je među djevojčicama briljirala  Doroteja Domazet.

Najmlađa učesnica, šestogodišnja Ksenija Kovač, koja vozi biciklo već dvije godine, takođe je dobila nagradu dok je najstariji učesnik i ove godine bio Vojislav  Prelević . 

Zanimljivo je istaći da su iz tri porodice braća i sestre ostvarili zapažene rezultate. To su porodice Bodiroga, Spaić i Domazet.

Svi su dobili po „sirac sira“, pehare i medalje te  se zasigurno zadovoljni vraćaju  kućama.

I eto,  toliko iz Žakova ovaj put. Sigurni smo da će nas i sljedeće godine tu sačekati  ovaj čarobni ambijent, seoska idila i naš nadaleko poznati hercegovački krš, a mi ćemo se opet tu vratiti da promovišemo zdrav način života, druženje, hercegovačko selo i autohtone proizvode iz ovog kraja.  A do tada DA SMO ZDRAVO!

Izvještaj sastavila Ana Vlatković

Kategorije: Izvještaji

0 komentara

Ostavite odgovor

Avatar placeholder

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.