Nakon dva i po mjeseca pauze, proteklog vikenda napokon smo se vratili organizovanom planinarenju. Iako smo sve vrijeme restriktivnih mjera bili individualno aktivni što u planinarenju, trčanju ili biciklizmu ipak smo se svi najviše poželjeli druženja u planini.
S obzirom da su granice ka susjednoj Crnoj Gori i dalje zatvorene izbor za ljubitelje visokih planina pao je na koju drugu planinu nego najvišu u državi. Na Maglić smo se odlučili da idemo u subotu, jer je za nedelju bila najavljena kiša. Cijeli dan smo proveli u planini, napravili kružnu turu. Na vrh Maglića smo izašli sa Prijevora- najtežom markiranom stazom, a povratak je bio preko Trnovačkog jezera i Suve jezerina na Prijevor.
Pored onih koji su se uželjeli visokih planina bilo je naravno i nas koji smo jedva čekali druženje u Orjenu, a s obzirom da je krenula majčina dušica naravno zašto ne iskoristiti idealnu priliku za druženje i branje ljekovitog bilja. Dio ekipe sa novim članicama društva odlučili su prošetati na Mali Kabao, koji je i na početku orjenskog grebena pa eto i dobre simbolike za „početak“ planinarenja. Primjetivši da će najavljena manja kiša ipak zaobići Orjen, bilo nam je malo da se vratimo nazad te smo produžili predivnim grebenom na susjedne Šišavce planirajući da se pridružimo na stazu koja inače vodi ka Jastrebici, i tako smo i uradili – napravili idealnu kružnu turu do planinarskog doma, dužine cirka 10 kilometara.
Oni koji su navikli da uvijek nešto urade u planini, vrijeme su i ovoga puta iskoristili za prepravke i dorade, pa je predsjednik društva označio mjesto gdje se sa staze za Mali Kabao skreće do sjajnog vidikovca, a u fotografijama se može vidjeti opravdanje pomenutog epitetaJ
Sve u svemu iza nas je još jedan dobro iskorišten vikend u planini, iako u pomalo neobičnim okolnostima i sa nesvakidašnjim utiscima o pandemiji koje smo tokom tura sabirali.
DA SMO ZDRAVO!
Fotografije sa Maglića:
Fotografije sa Kabla i Šišavaca:
0 komentara