Bjelasica, zelena, pitoma i tiha, pored ostalih crnogorskih gorostasa nekako nam se uvijek izmicala, kao da nas nije mogla dozvati i pokazati sve ono zbog čega je zovu princezom.
I dođe taj dan. Nas osmoro je poranilo iz Trebinja, a da nije bilo moto-susreta i koncerta do kasno u noć, bilo bi nas i mnogo više. Na odredište, ski-centar „Kolašin 1600“, stižemo nakon 200 kilometara vožnje. Plan ture bio je prolazak vršnim grebenom planine koji povezuje vrhove Troglavu, Zekovu glavu i najviši vrh Bjelasice – Crnu glavu.
Iskoristili smo žičaru za prevoz do vrha Troglava kako bismo imali dovoljno vremena da planiranu rutu pređemo polako i uživamo u divnom danu.
Šetnja od 12 kilometara, sa ukupnim usponom od preko 500 metara, nije predstavljala nikakav teret u odnosu na ono što smo mogli doživjeti u ovom carstvu koje pruža spektakularne vidike, a pod nogama nudi najljepši tepih od planinskih trava. Gorska jezera bila su još jedan magični začin u ovoj planinskoj konzumaciji.
Prvi put smo ljeti zagolicali Bjelasicu, a nadamo se da ćemo to činiti redovno i ubuduće.
Donosimo vam fotografije i nekoliko video-zapisa. Nahranite oči. 😊
Da smo zdravo!
Igor Škero
0 komentara