Redovna tura u kalenaru našeg društva poznatija i kao kardio udar – Motka. Ovaj epitet nosi zato što obično dolazi nakon što se ulijenimo u jesenjem i zimskom periodu. Najviši vrh planine Bjelasnice sa svojih 1395 metara nad morem ne čini se kao teška tura, međutim, da biste se popeli na ovaj vrh morate savladati preko 1100 metra vertikalnog uspona u nešto više od 5 kilometara planinarske staze. U ovom usponu „ugnijezdio“ se još jedan naš vertikalni kilometar. Jedan od tri, Leotar, Motka i Siljevac. Dakle, tura za odvažne planinare 🙂
Ovoga puta pridružili su nam se planinari iz Hereceg Novog i Bileće. Prvi put su na Motki. Oštra zima, temperatura u minusu i jak istočni vjetar nisu dozvolili grupi odvažnih da se duže zadržavaju na vrhu i vršnom grebenu Motke, ali su ipak uhvatili lijep pogled na Popovo polje i vrhove viših planina u unutrašnjosti.
U međuvremenu oko Trebinja…
Dok su jedni gazili po kamenoj gromadi Bjelasnice, drugi su protegli noge do Kučinog brda i Kamenih očiju. Pravi je blagodar koliko Trebinje ima staza oko samog grada. Svi smo nebrojeno puta bili po tim stazama, ali nas one uvijek nanovo privuku.
Kao i obično, u šetnji oko grada pokupljeno je smeće na koje smo naišli. Jer, ne mogu oni baciti koliko mi možemo pokupiti 🙂
Do novih planinarenja, DA SMO ZDRAVO!
Fotografije sa uspona na Motku: Goran Komar i Miomir Damjanac
Fotografije sa izleta do Kamenih očiju i Kučinog brad: Tanja Tomić Škero
0 komentara