Nedavno sam dobio poziv od doajena trebinjskog planinarstva, Vlada Kukurića da ga posjetim. Tada sam mu obećao da ću doći sa njegovim starim prijateljem Vojom Prelevićem kojeg je čika Vlado i uveo u svijet planinarenja. I tako se danas Vojo i ja uputismo njemu u posjetu. Čim nas je ugledao na licu je bio osmijeh kao što je čest slučaj kada se sretnu planinari. Čika Vlado, inače počasni član našeg društva, se najviše raspitivao za radove koje smo započeli na planinarskom domu. Zanimalo ga je sve, šta planiramo, dokle smo došli, da li nas pomaže grad, privreda… Nakon našeg detaljnog raporta, ova starina koja gazi devetu deceniju iz novčanika izvadi 100 evra i dade nam kao njegov prilog za izgradnju. Uzeo sam prilog i čvrsto zagrlio čika Vlada, jaka emocija, suze teku niz naborano lice iskrenog prijatelja…neopisivo. Dalje u razgovoru u njegovom maniru dijelio nam je samo korisne savjete. Eto, veli… uspjeli ste, jer ono što se počne i završiće se.
Čika Vlado, VELIKO VAM HVALA! Da Vam Bog da zdravlje pa da već na ljeto popijemo kafu u vašem i našem planinarskom domu na Ublima…
DA SMO ZDRAVO!
Tekst: Igor Škero
0 komentara