Kanjon rijeke Mrtvice je, između ostalih, jedno od omiljenih odredišta planinara „Vučjeg zuba“ te se zbog toga, skoro svake godine potrudimo da ovaj izlet ne preskočimo. Tako je bilo ovog maja mjeseca, kada smo se, nas 15, uputili ka ovom prekrasnom prirodnom ambijentu.
Trebinje je grad izuzetno povoljnog geografskog položaja i na većinu atraktivnih crnogorskih planinrskih destinacija stižemo u roku od 2 3 sata. Krenuli smo ujutro u 7č ispored hotela Leotar sa 5 automobila, i uz par sačekivanja do kanjona stigli oko 10.30č kada smo i krenuli u šetnju. Vrijeme je bilo idealno za šetnju, djelimično oblačno uz temperaturu oko 20 stepeni.
Maj mjesec na ovom području donese uglavnom nešto vlažnije i toplije vremenske prilike, ali su količina i snaga vode koja na par mjesta pravi visoke vodopade impozantni.
Uz put do svog odredišta, zaustavljali smo se za fotografisanje i obilazak atraktivnih lokacija kao što su Danilov most, kapija želja, mrtvičke grede, strme stijene neposredno prije popularne plaže koja je tog dana i bila naš cilj. Nakon osam kilometara lagane staze, ali koja zahtijeva određen nivo koncentracije i opreza zbog blizine vertikalnih dubokih provalija, stigli smo na plažu koja djeluje kao da ju je onaj ko je kreirao ovaj predio upravo namijenio kao odmorište za namjernike koji nastavljaju stazom dalje kada pravi uspon tek počinje prema selu Velje duboko.
Iako će vam mnogi planinari reći da nerado posjećuju istu lokaciju ili vrh više puta, ja ipak tvrdim da je ovo vrlo korisno. Posebno za one koji žele da neku regiju bolje i bliže upoznaju i zabilježe određene pojave ili prate posjećenost i popularnost mjesta, što je slučaj sa mnom. Kada je kanjon Mrtvice u pitanju, primjetila sam da ga neuporedivo veći broj ljudi, turista, planinara, školaraca, penzionera posjećuje organizovano, a ono što raduje jeste činjenica da Mrtvica time nije ništa izgubila. Naprotiv primjetno je održavanje staze, jasni putokazi, kao i uređenje kuće na stazi u kojoj sada možete popiti kafu, rakiju sok i odmoriti se jer su je domaćini prilagodili u svojevrsan planinski restoran/kafić.
Šetnju smo prilično umorni završili oko 16č kada smo se uputili nazad uz nezaobilaznu kafu u Podgorici, a nakon toga svako svojim putem do kuće 🙂
Kratak osvrt na izlet sačinila: Tanja Tomić Škero, organizator i vodič izleta
Fotografije: Vladimir Kilibarda, Rada Milinić i Ljiljana Obradović
0 komentara